DAN ZLATNIH LJILJANA

Dana 09. maj obilježava se Dan Zlatnih ljiljana, na isti dan kada se obilježavaju i Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom.

RATNO PRIZNANJE “ZLATNI LJILJAN”

“Potreba da se ratni doprinos, najprije pojedinaca a zatim i kolektiva uključenih u odbranu zemlje, prizna i valorizira, pojavila se unutar Oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine u ranoj fazi rata i na početnom stepenu organizacije istih.

Prva ratna priznanja Zlatni ljiljan počela su se dodjeljivati već u junu/julu 1992. godine u skladu s Pravilnicima o priznanjima i stimulativnim mjerama. Prema tadašnjoj i kasnijoj proceduri prijedlozi o imenovanjima dolazili su od nižih formacija (vod, četa, bataljon, brigada) prema Regionalnim štabovima (kasnije korpusima), što je potvrđivao Glavni štab Armije RBiH. U periodu od 1992. do 1996. godine dodijeljena su 1.733 Zlatna ljiljana.

Odlikovanje Zlatni ljiljan dodjeljivalo se pripadnicima Armije Republike Bosne i Hercegovine koji su se naročito isticali u oružanom suprostavljanju agresoru, doprinosili proširivanju slobodnih teritorija Republike BiH, koji su izvršili više djela u kojima je došla do izražaja njihova lična hrabrost i požrtvovanje, pri čemu su agresoru naneseni znatni gubici u ljudstvu i materijalnim sredstvima. Ekvivalent za pripadnike Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine je bila Zlatna policijska značka.

Praksa dodjeljivanja Zlatnih ljiljana pojedincima počela je vrlo brzo nakon otpočinjanja agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, dok se praksa dodjele ovog priznanja kolektivima primijenjivala nešto kasnije, a prvi kolektiv koji je dobio ovo priznanje je bila Profesionalna vatrogasna brigada Grada Sarajeva za nesebičan i nemjerljiv doprinos u gašenju ogromnog broja požara, posebno u prvim danima agresije na RBiH.

Odlikovanjem Zlatni ljiljan odlikovano je 1782. pripadnika OS BiH, a posthumno njih 982, a Zlatnom policijskom značkom su odlikovana 443 pripadnika MUP-a RBiH, posthumno njih 327.

UREDBA O ODLIKOVANJIMA REPUBLIKE BiH

Objavljivanjem Pravilnika o priznanjima i stimulativnim mjerama Oružanih snaga RBiH 31. decembra 1994. u Službenom listu RBiH (br. 37), uobličena je forma dodjele ratnih priznanja, te je donesena Odluka o dodjeljivanju ordena i medalja za pripadnike Armije RBiH. Ovoj Odluci prethodila je 246. sjednica Predsjedništva RBiH održana 14. aprila 1994. godine, dan uoči obilježavanja druge godišnjice Armije RBiH, kada je, na inicijativu Ministarstva odbrane, jednoglasno, uz kratku raspravu, usvojen Prijedlog Uredbe sa zakonskom snagom o odlikovanjima RBiH i Prijedlog odluke o dodjeli odlikovanja povodom Dana Armije.

Bilo je to neposredno nakon potpisivanja Vašingtonskog sporazuma (18. mart 1994) između naše zemlje i Republike Hrvatske, čime je okončan hrvatsko-bošnjački sukob unutar Republike BiH. Kako je već 30. marta 1994. u Sarajevu održana konstituirajuća sjednica Ustavotvorne skupštine i usvojen Ustav Federacije BiH, prilikom donošenja Uredbe o odlikovanjima predlagano je da se iz prijedloga izbace priznanja koja neće prihvatiti budući partneri iz hrvatske vojne komponente, uključujući i Zlatni ljiljan.

Dvoumljenje u vezi sa prihvatanjem prijedloga da se sa ponuđene liste vojnih ordena i medalja usvoje samo Orden heroja oslobodilačkog rata, Orden zlatnog grba s mačevima, Orden za vojne zasluge sa zlatnim mačevima i Medalja za hrabrost prekinuo je uz podršku dr. Mirka Pejanovića ministar odbrane Hamdija Hadžihasanović koji je rekao: Mi ocjenjujemo da je sazrelo vrijeme, prošle su dvije godine, da ova država ima i svoja odlikovanja. Ljudi od struke su predložili ovaj tekst, obrađivači su bili oni najbolji koje smo imali; dr. Kasim Trnka vodio je ekipu. Mi predlažemo da se prihvati sve. Ovo je široka lepeza, pa vi odlučite poslije šta ćete koristiti.

Uredbom Predsjedništva jednoglasno su prihvaćena odlikovanja prvog ranga za pripadnike Armije RBiH među kojima su bili: Zlatni ljiljan, Orden slobode, Orden heroja oslobodilačkog rata, Orden oslobođenja, Orden zlatnog grba s mačevima, Orden zlatnog ljiljana sa zlatnim vijencem, Orden zlatnog ljiljana sa srebrenim vijencem, Medalja pobjede, Medalja za hrabrost, Medalja otpora, Medalja za vojne zasluge.

“ORDEN HEROJA OSLOBODILAČKOG RATA” KAO NAJVEĆE RATNO PRIZNANJE ARMIJE  RBiH

Iako sva ova priznanja spadaju u odlikovanja prvog ranga, često se u javnosti Zlatni ljiljan predstavlja kao najviše ratno priznanje. Ipak, treba naglasiti da se na spomenutoj sjednici ratnog Predsjedništva RBiH od 14. aprila 1994. godine, kada je donesena Uredba o odlikovanjima, kao najveće priznanje spominjao isključivo Orden heroja oslobodilačkog rata. To su posebno isticali Alija Izetbegović i Stjepan Kljujić. U prilog tome da se zaista radi o najznačajnijem priznanju za vojne zasluge idu i činjenice da je dodijeljeno samo 9 Ordena heroja oslobodilačkog rata; svih devet dodijeljeno je posthumno i uz to svih devet odlikovanih pripadnika već ranije je bilo odlikovano dotadašnjim najvećim ratnim priznanjem Zlatni ljiljan.

Tako je na osnovu amandmana LI tačka 5. stav 3. na Ustav RBiH i člana 4. Uredbe sa zakonskom snagom o odlikovanjima Republike BiH (Sl. list RBiH, br. 9/94):Za herojski doprinos oslobodilačkom ratu, izuzetno junaštvo i samoprijegor ispoljen u borbenim djejstvima i pri tome ostvarene izuzetne rezultate koji su kod saboraca i građana služili kao primjer, podstrek i dodatni motiv za dalje uspješno suprotstavljanje agresoru na RBiH, Predsjednštvo Republike Bosne i Hercegovine izdalo je Ukaze kojim se posthumno odlikuju Ordenom heroja oslobodilačkog rata: Safet Hadžić, Mehdin Hodžić, Hajrudin Mešić, Adil Bešić, Safet Zajko, Midhat Hujdur, Enver Šehović, Nesib Malkić i Izet Nanić.

Dana 09. maja, kada cijeli svijet slavi Dan pobjede nad fašizmom, građani Sarajeva se prisjećaju svojih najmlađih sugrađana koje je agresor bez milosti ubijao tokom opsade Sarajeva odnosno agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

Prvo sarajevsko dijete koje je mučki ubijeno od strane četničkih terorista bila je tada šestogodišnja Aida Kučuk, kćerka sarajevskog pisca za djecu Fahrudina Kučuka. Ubijena je 2. maja 1992. Desilo se to kada je pred sami ulaz zgrade pala je granata, geleri su razvalili zid sobe u kojoj je boravilo sedam osoba. Jedan mali geler pogodio je malu Aidu u preponsku arteriju. Mala Aida je tada na rukama iznešena pred četnički transporter, odakle je prebačena u Lukavicu u kasarnu. Ljekar je tu mogao samo konstatovati smrt. Dan kasnije, 3. maja prebacili su je u bolnicu na Koševo. Dženaza maloj Aidi obavljena je 8. maja 1992. godine.

Tokom opsade Sarajeva, krvnički je ubijeno 1601 dijete Sarajeva, a Dan sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva se tradicionalno obilježava na Trgu djece Sarajeva kod Spomenika ubijenoj djeci Sarajeva, na manifestaciji pod nazivom „Djeci Sarajeva“.