Nakon događaja 02. maja kada su snage JNA i druge paravojne formacije pokušale zauzeti zgradu Predsjedništva BiH, u srcu Sarajeva nalazila se kasarna “Maršal Tito”. S oko 2.000 vojnika i izuzetno značajnim naoružanjem, ova kasarna predstavljala je prijetnju jer je mogla biti spojnica za snage VRS-a koje su se u tom trenutku nalazile na Grbavici, i na Pofalićima. Kako je 27. aprila i zvanično proglašena Savezna Republika Jugoslavija a RBiH već bila međunarodno priznata država, snage JNA u tim trenucima nalazile su se na teritoriju strane države.

Zbog prijetnje da bi grad mogao biti presječen na dva dijela, kasarna Maršal Tito stavljena je pod nadzor i svojevrsnu opsadu. U kasarni Maršal Tito tada se nalazila faktički jedna cijela brigada ojačana artiljerijskim divizionom koji je preseljen iz Zadra u Sarajevo. Da je postojao plan da se kasarna iskoristi kako bi se jedinice VRS-a sa Grbavice spojile sa jedinicama na Pofalićima priznao je nekoliko godina poslije i sam Ratko Mladić.

“Mi smo imali plan da se snagama sa Grbavice i iz pravca Koševa spojimo sa našim snagama u kasarni Maršal Tito. U toj kasarni u to vrijeme bio je jedan izuzetan čovjek, pukovnik Popara, kome je to bila druga blokada. Međutim, tadašnji komandant Školskog centra u ovoj kasarni, general Baroš, imao je kukavičko držanje, neprimjerno generalu. Da je došlo do spajanja srpskih snaga iz pravca Grbavice i Koševa, Sarajevo ne bi bilo u muslimanskim rukama”, izjavio je Mladić za Beogradski NIN 12. januara 1994. godine.

U samoj blokadi kasarne nije učestvovali više od 700 vojnika Teritorijalne odbrane, odnosno Armije R BiH, a posljednji vojnik JNA napustio je kasarnu 05. juna 1992. Na glavnoj kapiji nalazila se Specijalna jedinica kojom je komandovao pokojni Vinko Šamarlić, a na kapiji gdje je preuzimano naoružanje i druga sredstva bio je Dževad Topić “Topa”. Nakon napuštanja kasarne od strane JNA Armija RBiH je preuzela značajne količine oružja, a među njima je bilo i nekoliko tenkova. To oružje odigrat će vrlo značajnu odluku u odbrani Sarajeva u prvim mjesecima odbrane Sarajeva.

Tri su ključna aspekta iseljavanja popularne “Maršalke”. Prvi je oslobođeni prostor jer se kasarna nalazila u srcu Sarajeva na strateški važnim pozicijama, drugi je oružje koje je preuzeto od JNA, a treći je način na koji je cijela operacija izvedena pri čemu nije bilo nikakvih incidenata.

Pogledajte povlačenje JNA iz kasarne: https://www.youtube.com/watch?v=pSkSYvzQNRc

Olimpijski komitet Republike Bosne i Hercegovine osnovan je 4. juna 1992. godine. Gospodin Stjepan Kljuić je izabran je prvog predsjednika Komiteta, a njegov zamjenik bio je Uglješa Uzelac. Nakon osnivanja i prvog nastupa sportista naše države na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine, usljedilo je i zvanično priznanje od strane Međunarodnog olimpijskog komiteta, koji je svoju odluku o prijemu Republike BiH u MOK donio na zasjedanju svog Izvršnog komiteta u Monaku, 24. septembra 1993. godine.

Nakon osnivanja i  međunarodnog priznanja, Olimpijski komitet (sada Bosne i Hercegovine) je 08. decembra 2002. godine upisan u registar Ministarstva pravde BiH kao prva sportska organizacija u koju se udružuju nacionalni sportski savezi. Upisom u ovaj registar, kao i potpisom Lozanske deklaracije od 28. Jula 1999. godine, Olimpijski komitet Bosne i Hercegovine je konstituisan u krovno sportsko tijelo države Bosne i Hercegovine.

Olimpijski komitet BiH je kao član MOK-a obavezan u svom radu  poštovati pravila Olimpijske povelje, Statuta MOK-a, Etičkog kodeksa MOK-a, Svijetskog anti-doping kodeksa, zajedničke Izjave iz Lozane, Zakona o udruženjima i fondacijama BiH, te Zakona o sportu Bosne i Hercegovine.