Ovo je ratni zločin kojeg su u selu Ahmići (općina Vitez) 16. aprila 1993. godine počinili pripadnici 4. bojne vojne policije HVO-a i jedinice “Jokeri” protiv bošnjačkih civila. Terorističke snage HVO-a u divljačkom pohodu protiv svojih dojučerašnjih sugrađana i protiv vlastite države krvoločno su likvidirali 116 civila. Pokolj su otkrile mirovne snage UN-a sastavljene od britanske vojske na čelu sa pukovnikom Bobom Stewartom.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju presudio je da su svirepa ubistva u Ahmićima bila zločin protiv čovječnosti, a jedan od komandanata ove akcije, Dario Kordić, osuđen je na 25 godina zatvora. Na 20 godina u Haagu je osuđen i Miroslav Bralo, nekadašnji pripadnik Jokera koji je aktivirao eksploziv kojim je srušena džamija u Ahmićima. Haški sud je za zločin u Ahmićima osudio ukupno sedam bivših pripadnika HVO-a, dok je pred Sudom BiH za isti zločin Paško Ljubičić osuđen na 10 godina zatvora.  Pokolj u Ahmićima je bio najveći pojedinačni pokolj tokom sukoba između regularnih jednica ARBiH i formacija bosanskohercegovačkih Hrvata.

Imena 116 žrtava iz Ahmića kojih ćemo se vječno sjećati:

Ahmić Hazim, Ahmić Čelebija, Ahmić Džemal, Ahmić Rasma, Ahmić Redžib, Ahmić Hajra, Ahmić Zulejha, Ahmić Munib, Ahmić Đulba, Ahmić Hajrudin, Ahmić Razija, Ahmić Naser, Ahmić Zehrudina, Ahmić Sejo, Ahmić Šuhret, Ahmić Husejn, Ahmić Zahir, Ahmić Mineta, Ahmić Semir, dijete, Ahmić Sakib, Ahmić Sadeta, Ahmić Samir, Ahmić Alija, Ahmić Latifa, Ahmić Muris, Ahmić Smaila, Ahmić Sabira, Ahmić Alma, Ahmić Esad, Ahmić Hajra, Ahmić Ismail, Ahmić Nadira, Ahmić Besim, Ahmić Hašim, Ahmić Fahrudin, Ahmić Ramiz, Ahmić Nazif, Ahmić Asim, Ahmić Rasim, Ahmić Amir, Ahmić Elvedin, Ahmić Islam, Ahmić Mujo, Ahmić Šefik, Pezer Halid, Pezer Siradž, Pezer Fata Pezer Kasim, Pezer Osman, Pezer Mustafa, Pezer Ćazima, Pezer Fadil, Pezer Šefik, Pezer Ahmed, Pezer Sakib, Pezer Mevludin, Kermo Fahrudin, Krdžalić Huso, Hrustanović Meho, Hrustanović Zarfa, Arnaut Elvis, Trako Mehmed Pjanić Muamer, Zec Sabahudin, Zec Hajra, Zec Alisa, Šehić Enver, Šehić Elvis, Pehlivanović Redžep, Pehlivanović Sadika, Osmančević Sabahudin, Karić Ibrahim, Ramić Zenur, Ramić Amir, Pušćul Muzafer, Džidić Muharem, Džidić Nedžad, Šiljak Adem, Dedić Mustafa, Dedić Fariz, Hrnjić Mehmed, Hrnjić Admir, Heleg Munib, Ribo Munib, Čerimić Mehmed, Čerimić Ajša, Čerimić Edin, Čerimić Elvedin, Čerimić Sanela, Salkić Osman, Salkić Sabiha, Salkić Mirnesa, Salkić Šuhra, Salkić Emsad, Salkić Nihada, Salkić Senad, Salkić Nermin, Salkić Melisa, Salkić Fatima, Salkić Adis, Salkić Adisa, Pezer Halid, Pezer Aziz, Harčević Fatima, Paćo Fehim, Paćo Huso, Paćo Nusret, Paćo Zaim, Brka Abdulah, Imširević Galib, Imširević Ekrem, Alić Ešref, Neslanović Mehmed, Mrkonja Sabahudin, Mrkonja Samir, Brkić Enver.

Više detalja o onome što se događalo u Ahmićima možete vidjeti na linku Instituta za istraživanje genocida

Specijalna jedinica “Čedini Igmanski Vukovi” je nastala 16. aprila 1992 g. i dodjeljen joj je najteži mogući ratni zadatak – da planinu Igman mora osloboditi od neprijatelja koji je već bio okupirao i zaposjeo. Dvadeset i osam hrabrih pripadnika aktivne policije i rezervnog sastava i TO Hadžići nisu imali nekog drugog izbora nego tu olimpijsku ljepoticu osloboditi. I na taj način ostaviti već opkoljeni grad Sarajevo u bilo kakvoj kopnenoj komunikaciji veze sa ostatkom slobodnih teritorija Republike Bosne i Hercegovine.

Okupatorska JNA stavlja se otvoreno na stranu pobunjenih bosanskih Srba, bolje rečeno četnika, sa vojskom i ratnom tehnikom i objektima. Sve kasarne, aerodromi, i drugi vojni objekti stali su pod komandu SDS-a i Generalštaba u Beogradu, a branioci RBiH imali su na umu samo borbu na goli život i odbranu domovine.

Komandant “Igmanskih Vukova” Čedomir Domuz, od milja u raji zvani Čedo, nakon zaposjedanja Igmana, odlučno vuče hrabre poteze i napada sa svojim borcima sa Igmana kasarnu “Žunovnicu” jednu od najvećih neprijateljskih utvrda, odnosno magacina oružja i svih mogućih MTS-a. Prvi napad bio je 19 maja a drugi i veći bio je 25 maja 1992 g. pri čemu je uništen u ljudstvu četnički “TO Hadžići” a pri tome su zaplijenjene velike količine oružja i municije za naredne ofanzivne akcije. Pri oslobađanju Igmana veliku ulogu odigrao je i policajac Nihad Šehić. Čedo i ljudi iz komande TG1 s Igmana donose jos jednu hrabru odluku i oslobađaju općinu Trnovo. Neprijatelj je očekivao napad na Hadžiće odnosno na Ilidžu, što je bilo nemoguće osloboditi bez artiljerije koju tad branioci nisu imali. Oslobađanjem Trnova odnosno prevoja “Rogoj”, zarobljen je artiljerijski divizion sa hiljadama granata, mnoštvo pješadinskog oružja i municije. Tom prilikom je i pokojni Čedo otišao na bolje mjesto, boreći se za slobodu naše domovine.

Suvad Pehlić zvani Suki, jedan je od žestokih branilaca iz ove jedinice, a isti je bio i uspješan komandant ove jedinice u mnogim akcijama, bio je teško ranjavan u mnogim borbama. Edib Šarić uspješno je predvodio jedinicu tokom 1993. Danas živi i radi u Mostaru i uspješni je poduzetnik. Isić Jasmin – Jale jedan je od najhrabrijih boraca ove jedinice koji je poginuo herojski sa mitraljezom u rukama, na nevesinjskom ratištu, 11. novembra 1994.

Mirsad Selimović zvani “Srce vitez” koji nikad nije znao šta je strah, upadao je u neprijateljske bunkere, rovove i hangare. Odlikovan najvećim ratnim priznanjem ” Zlatni ljiljan”. Otac je dva sina. Rizvo Funa jedan od najhrabrijih boraca iz sela Lokve, bio je Čedin pratilac i jedan od najboljih boraca općine Hadžići. Mustafa Muta Sejdović bio je jedan od najzaslužnijih boraca u samom stvaranju ove već slavne jedinice, koja je dala mnogo za odbranu nam jedine domovine – Republike Bosne i Hercegovine.

U jedinici su takođe bili i mnogi hrabri borci i to: Meša Dedic, Đambas Senad, Atko Hasanović, Rambo, Emir Ismić, Šoda, Belac, Bećo, Itana, Oručević Salem, Samir Isić, Pinjo, Samir Rizvo, Crni, Hodža, Zike, Kikan, Sale Rizvo, Resa, Struga Nermin, Rejhan Hasanović, Došlić Adnan, Pele Dževad, Mirso Pehlić, Fox, Medaris, Kiza, Dino Dugonja, Majzi, Arkan, Jasko, Grga, Haso Begović, Cofa, Kevra…kuhari Amerika, Rukija i mnogi drugi.

Jedinica “Čedini Igmanski Vukovi” nikad nije rasformirana i uvijek je tu spremna da brani Jednu i Jedinu.