AntiDayton

Sarajevsko porodilište “Zehra Muidović” se nalazilo na prvoj liniji fronta i bezobzirno je gađano, tako da su čak i tek rođene Sarajlije postajale žrtve agresora. Ovo je još jedan u nizu pokazatelja koliko su svirepe i bezumne bile agresorske snage četničkih terorista. Bitka za odbranu Porodilišta dogodila se 26. maja 1992. godine i trajala je od ranog jutra do noćnih sati uz agresorsko granatiranje Porodilišta sa raznih strana. Najveći dio opreme kojim je porodilište raspolagalo je uništeno, a bebe su evakuirane na vrijeme. Samo porodilište je dislocirano u Klinički centar na Koševu. Borci Armije BiH, tačnije odreda Koševskog brdo, uspjeli i tada odbiti napad agresora.

Pogledajte jedno od svjedočenja: https://www.youtube.com/watch?v=RkJUd91bsgg

Porodilište “Zehra Muidović” je obnovljeno u novembru 2010. godine.

Dana 27. maja 1992. godine desio se jedan od najstravičnijih zločina u historiji Sarajeva. Naime, pripadnici agresora, tačnije četničkih terorista, sa Borija  su usmrtili 26, a ranili 108 nevina građanina Sarajeva koji su tog dana čekali u redu za hljeb u ulici Ferhadija (bivša ulica “Vase Miskina”). Za ovaj, kao i mnoge druge zločine tereti se haški optuženik i jedan od najvećih zločinaca u historiji čovječanstva – Ratko Mladić.

Toga dana svirepo su ubijeni:

Nedžad Abdija, Ismet Ašćerić, Ruždija Bektešević, Snježana Biloš, Predrag Bogdanović, Vladimir Bogunović, Vasva Čengić, Gordana Ćeklić, Mirsad Fazlagić, Emina Karamustafić, Mediha Omerović, Bahrija Pilav, Mila Ruždić, Mile Ružić, Abdulah Sarajlić, Sulejman Sarajlić, Hatidža Salić, Galib Sinotić, Sreten Stamenović, Srećko Šiklić, Božica Trajeri-Pataki, Vlatko Tanacković, Srećko Tanasković, Tamara Vejzagić-Kostić, Jusuf Vladović i Izudin Zukić.

Prvi topnički napad na Jajce desio se 27. maja 1992. i to za vrijeme pazarnog dana. Taj dan poginulo je nekoliko ljudi. Od tada su stanovnici grada Jajca i okolnih mjesta sve češće bili na udaru agresorske artiljerije i projektila iz okolice. Glavni neprijateljski cilj bio je zauzimanje grada Jajca, preuzimanje strateških prometnih i hidro-energetskih pozicija na Vrbasu (HE Jajce I i II), a potom i kontroliranje šireg Vrbaskog područja. Uz granatiranja grada i okolice koja su trajala gotovo svakodnevno građani su bili na udaru i jakih pješačko-oklopnih postrojbi četničkih terorista i agresorske JNA.

Kroz tamošnju ratnu bolnicu svakodnevno je prolazilo na stotine ranjenika, branitelja i civila. U jednom teškom razdoblju okruženja tadašnja ratna bolnica evakuirala se u prostorije hidro-elektrane Jajce I, ukopanih duboko u brdu na lijevoj strani iznad rijeke Vrbas.

Zbog svog strateškog, prometnog ali i propagandnog značaja Jajce je bilo pod velikim pritiskom od strane srpskih snaga, ponajvše iz smjera tzv. Mrkonjić Grada (Varcar Vakufa) i Banje Luke (Banjalučki korpus).

Žestoki napadi na branioce koji su trajali preko pet mjeseci doveli su na kraju do popuštanja obrane grada. Nakon teške borbe i probijanja crta obrane branioci su se skupa sa brojnim civilima morali povući iz Jajca. Osim tenkova položaje branilaca Jajca su napadali i avioni JNA gađajući ih iz automatskog oružja i teškim bombama. Civili su postepeno napuštali Jajce, a gubici branioca su se povećavali. Evakuacija ranjenika i civila „Putem spasa“ vodila je teškim brdovitim i šumovitim terenima smjerom od Jajca do Travnika. I tada su konvoji s izbjeglicama bili na udaru neprijateljskog oružja.

Jajce je palo sa 29. na 30. oktobar 1992. godine, a civilno stanovništvo se počelo izvlačiti nekoliko dana prije. Izvlačenje civila bila je spasonosna odluka jer da je Jajce te zime ostalo u okruženju, neminovno bi se dogodio pad i stradanje bi vjerovatno imalo karakter Srebrenice. Nakon tri godine Jajce je oslobođeno, tačnije 13. septembra 1995. godine.

Pogledajte i snimak Jajca na dan 27. maja 1992: https://www.youtube.com/watch?v=b2vjBvvWKJU