OD BREZE DO SANSKOG MOSTA
BREZA – Ja sam rudarski gradić Breza. Četnici su me napali maja 1992. kao i neke druge gradove u Republici BiH. Bili smo slabo naoružani, ali dođe mi pomoc iz Kaknja i danas ih se sjećam.. Bili su u plavim džemperima, hrabri i odvažni.
MISOČA-ILIJAŠ – Ja sam Misoča. Nekada pitoma i bogata dolina rijeke Misoče, čestitih i bogatih ljudi. Godine 1992, četnicka neman napada me svom žestinom. Među prvima u pomoć mojim Misočanima stizu kakanjski dobrovoljci. Ginuli su i krvarili, ali su me dugo i hrabro branili.
VISOKO – KRALUPI – Ja sam Visoko. Među onima koji su mi došli u pomoć u jesen 1992. bili su Kakanjci, svi dobrovoljci. Sjecam se čete “Bosna” na Kralupima. Kakanjcima veliko hvala za doprinos mojoj slobodi.
SOLAKOVIĆI – BUSOVAČA – Ime mi je Solakovici, opština Busovača. Napali su me ekstremisti tzv. HVO-a. Svi skupa tom se nismo nadali, tako je u Bosni jedno zlo nikada ne ide samo, nas je snašlo drugo zlo. U aprilu 1993. pomogli su nam Kakanjci, borci 309. bbr. Nisu prošli ataci iz Busovače.
VITEZ – Ja sam Vitez, gradić u dolini Lašve. Lijepa kotlina, čestiti ljudi, a onda zlo. Ahmiće mi spališe zaluđeni zločinci tzv. HVO-a i htjedoše baš sve. U zimu 1993, kakanjska 309. bbr stize u pomoć. Ni glad, ni zima, ni municija, tek na komad, nisu ih spriječili da budu tamo gdje je najteže.
RELEJ – NOVI TRAVNIK – Ja sam Novi Travnik. Ponos mi je sto moje ime potiče od Travnika, grada bosanskih kraljeva i vezira. Ja sam upoznao diverzante 329. bbr u zimu 1993. Upoznali su ih i ekstremisti tzv. HVO-a, koji nisu realizovali svoje crne nakane.
VOZUĆA – ZAVIDOVIĆI – Ja sam Vozuća. Dugo sam bila u okovima. Bila sam dugo robinja i taoc. Dugo su me četnici zvali “srpskim Staljingradom”. Danas sam slobodna i pamtim zauvijek mnoge što su krv i živote svoje dali za moju slobodu. Pamtim zauvijek kakanjske borce na Lokvama, Zednom Vrhu, Čauševcu, Stijeni, Stolićima koji mi pohrliše u septembar 1995, u zagrljaj slobode.
OZREN – MAGLAJ – Ja sam Maglaj, grad Natrona. Bio sam grad pakla, okružen zlom. Nisu me dali opet oni koji me vole kao život. Oslobodile su me gazije 3. korpusa, a gore dublje u Ozrenu vidio sam borce 329. bbr iz Kaknja.
KAKANJ – Ja sam Kakanj. Grad u samome srcu bosanske kraljevine, grad rudara i energetičara, a u agresiji grad vojničkog prkosa, boraca koji su ratovali gdje god ih je Republika BiH zvala. Neki su me izdali, neki su me napali, ali oni što RBiH volješe bijahu neumoljivi. Ponosan sam na svoje borce.
VAREŠ – Ja sam Vareš u kotlini, nedaleko od tvrdoga Bobovca. Ni u miru, ni u ratu, ne bi mi lahko. U miru se teško živjelo, a u agresiji neki moji se odmetnuše. A onda i zaslužena kazna stiže za one koji drugima nanesoše zlo. Sloboda mi je stigla sa borcima ARBiH, medju njima i borci 309 i 311.bbr.
FOJNICA – Ja sam Fojnica. Lijepa sam tako kažu. Grad bosanskih ujaka i lijepog samostana. A onda su me odjednom omrzli. Ali ostali su uz mene oni koji me iskreno volješe i koji me odbraniše, a među njima i Kakanjci iz 311. brdske brigade.
GRMEČ – Ja sam Grmeč planina. Stara sam gromada, terasa Petrovca i Sane, Krupe i tvrdoga Ključa. Ja sam Petrovac, taman udahnuo slobodu, a četnici me htjedose pokoriti. Na Grmeču na put im stadoše kakanjski borci 329.brigade. Dosli u pomoć Ljutoj Krajini sa Republikom BiH u srcu i sa štitom ljiljana.
SANSKI MOST – Ja sam Sanski Most. Nekoć grad cvijeća. Četiri godine bio sam grad tuge. U meni zivješe bradate četničke spodobe. A onda, u oktobar 1995, u jeku najžešćih borbi, gazije Bosne pregaziše Grmeč i dođoše mi u skute. A preko Grmeča gazile su i gazije 329.bbr, koja prva organizovano dođe u moja njedra!
POZDRAV DOMOVINI!
