Ko ne cijeni, ne poštuje i ne čuva svoj identitet, svoju tradiciju, svoje adete i običaje, neka ne očekuje da ga drugi cijene i poštuju!”
Dokle idu ljudi sa svojim nerazmišljanjima? Zar nije ljudima omogućeno da budu inteligentna bića? Jesmo li izgubili identitet, dostojanstvo, ponos, jedinstvo? Mlada ” ugrožena populacija”, armije generacija od agresije na ovamo. Jedni sa ubijenim djetinjstvom, svjedoci ratnih stradanja, drugi sa periodom izbrisanim iz knjiga i udžbenika. Jesmo li ugroženi mladi ljudi ili sami sebe dovodimo do ugroženosti? Ljudi su skloni prebacivanju krivice drugima, jer velika škola je znati prihvatiti svoje propuste, greške i sve ono što je loše. Dakle, prvo što moramo znati je prihvatiti odgovornost za dobro, ali i za ono sto je suprotno od toga. Ali kada nam školstvo organizuje neodgovorna vlast koja upošljava isto tako neodgovorne učitelje i predavače, rezultat mora izostati. Kada nam eksponenti minderske i sećijske politike godinama manipulišu mozgovima, postajemo samo serijska proizvodnja loše programiranih robota – bez osjećaja, bez logičnog razmišljanja svojom glavom, bez vlastito
g stava i hrabrosti da svoj život uzmemo u svoje ruke. Kada kazem čovjek u glavi meni se odavno ne stvara anatomska slika čovjeka, jer današnjem covjeku nedostaje duša, ono insansko Bogom dato – osjećaj za ljudskost.
Poslije gladi, neimaštine, zvjerskih ubijanja i svih strahota koje agresija donese sa sobom, a koje minder-sećijaši izbrisaše iz nastavnih planova i programa sve do riječi, došlo je bar tako kažu sa dejtonskim (ne)sporazumom, vrijeme mira, suživota, što bi se kazalo rahatluka kakvog samo BiH ima… Ali, ja eto imam veći strah danas, nego u periodu agresije i genocida.
Veliki dokaz danasnjih ” dobrih međuljudskih odnosa”, posebno mladih je da ti neko, žargonski rečeno, po svojoj želji “malo prosvira glavu” i izbjegne krivično-kaznenu odgovornost. Dokaz odgovornosti današnjeg sudstva i tužilaštva, “kadija te tuži, kadija ti sudi, kadija te pusti (na slobodu)”! Ne plaši mene toliko sud i tužilastvo, ni svi organi gonjenja. Mene plaše kadrovi imenovani za visoko obrazovanje.. Dokazani četnici sa čijih noževa još kaplje krv nase braće i sestara, tipa Nikole Poplašena.. A o takvima, stihove je spjevao frontmen grupe Riblja Corba, krunisani četnicki vojvoda, Bora: ” Jer oko mene sve su ponavljači đaci! Ili bolesnici! Ili manijaci! Oko mene neki mnogo jaki momci, to su KP Doma zaslužni pitomci!.. Gospode, gdje li pronalaze, onoliku đubrad i mamlaze?!” Šta mislite čemu će on da uči i nauči buduće generacije mladih super-inteligentnih, neodgovornih mladih ljudi? Sa kakvom diplomom će neki novi klinci izaci ” poplašeni”?! Krvavim rukama, krvavim noževima i najmračnijim ideologijama novih genocida, brišući historijske tokove, pisat će se najmračnije ideologije novih genocida..
Serijska proizvodnja nove mlade generacije zatrovane nacional-šovinizmom, mržnjom i silama tame, stupiće na scenu… A ti, Bošnjo, šuti, odobravaj, spavaj do novog krvavog pira, kukajući kako ti je hudom mladom teško živjeti u svojoj domovini, svojoj djedovini, na svojim korijenima koji te žuljaju, jer si bio lijen da slobodno vrijeme posvetiš čitanju nadopunjujući svoje ograničeno znanje.. Maštaj o tuđim, dalekim, egzotičnim zemljama i lagodnom životu gdje pare padaju sa neba..
Drugo što mi ne da sna, a ni mira je naša moralna dekadenca zbog koje ćemo placati ceh na mnogim životnim poljima, jer debele knjige kažu kako nijedna imperija nije propala zbog nedostatka vojne snage, niti zbog nedostatka finansijskih sredstava, niti zbog loše politike, već je razlog bio moralna dekadenca, naš moralni dignitet kojim danas upravlja demokratija kao sloboda (imaginarnih) ljudskih prava koju Bosanac shvati bukvalno. Odavno ulice nisu sokaci, odavno dvorišta nisu avlije i onda se nađemo u čudu ( više se ne ibretimo, nego čudimo) tamo nekom ” visoko obrazovanom Poplašenu” padne na pamet da kaže kako bosanski jezik ne postoji!
Kukate da smo u krizi, a bašče kafića pune mladog besposlenog svijeta, djevojke k'o sa Beverly Hillsa, mobiteli proizvodnje zadnje klase… Da, jesmo mi u krizi i to u golemoj moralnoj i duhovnoj! A sa druge strane od kućnog odgoja, vrtića, škole, fakulteta, univerziteta, visokog obrazovanja “po Bolonji” ( za čiji paket nemamo ni obrazovan kadar), učit će vas tuđe bitke, ustanke, ratove, kraljevine.. O tuđim sumnjivim herojstvima, osvajanjima, vaktu i zemanu, onako šturo spomenuto.. A vi nećete imati vremena da pogledate dokumentarac ( bar jedan) Avde Huseinovića od “Prijedorskih polja smrti” do “Nedovršene pobjede”, jer je u kinu premijera nekog američko-špansko-indijsko-libanonskog filma u 3D produkciji…. Ili već jurite bijesnim babinim autima po našim (ne)sigurnim cestama pravo u Vječna lovišta!
Ali, pricati o duhovnom bogastvu je nemoralna ponuda, a o moralu kao kurva o poštenju! Nije samo vlast kriva za brisanje naše historije. KRIVI SMO MI i to nije samo rekao Balašević, nego se mnogo puta i dokazalo. Krivi smo MI MLADI, jer na nama svijet ostaje, a kakav svijet u amanet može ostaviti sluđen, izgubljen, bez cilja, stava, petlje, ideje, zainteresiranosti, znanja – robot sa zaljepljenim serijskim brojem visokog obrazovanja, ispod čekića Poplašenih sa svim nezainteresiranostima, osim za estradu, modnu scenu, reality show… Neka igara i pjesme, a hljeb nam mora obezbijediti aktuelna vlast koja nam nije eto po mjeri, ali ” znaš, jarane ne bi’ ja u prvi saff! Mene se to ne tiče plaho! Dobro mi je i ovako!” I dok se novac troši na nebulozne projekte, dotle ce oni rijetki biseri, talentirani, mladi inovatori, pisci, slikari, sportisti, mladi sa ciljem i stavom, tapkati u mjestu, uporno pisati ono što drugi uporno brišu i čekati vakat kada neko znati cijeniti prave vrijednosti. A tako to biva kada se poremeti sistem vrijednosti i kada se stidimo onoga što jesmo, i kada nam je moralni dignitet “posljednja rupa na svirali” koja, vjerovali ili ne, kvari zvuk cijelog orkestra. A spomenuh li ja ono možebitno JEDINSTVO?!
Vratimo se zajedno našim avlijama i sokacima, našem moralnom dignitetu iz “davnih vremena” ako mislimo dobro sebi i našoj djeci, vjerujte mi nećemo biti konzervativni ili zaostali, jer to je ustvari NAŠE i najbolje je! Mi, mladi trebamo biti manje lijeni, manje se žaliti, manje mastati o tuđim nebeskim svodovima, početi misliti svojom glavom, zauzeti svoj stav makar bio i pogrešan, vise učiti (mimo obrazovnih institucija), više raditi na idejama i projektima, jer ako se držimo ZAJEDNO, nema tog Poplašena kojeg nećemo poplašiti! Vrijedi i dan danas ona stara: ” Bolje gram iskustva, nego tovar teorije!” Pobjednici nisu oni koji uvijek pobjedjuju, nego oni koji nikada ne odustaju!
MI NE NAPUŠTAMO NAŠE KORIJENE, NAŠE HISTORIJU, NAŠU BUDUĆNOST OD UNE DO DRINE, OD SAVE DO MORA! PRIDRUŽI NAM SE!
