Dana 14. juna 1992. godine, četnički teroristi, predvođeni najokrutnijim srpskim zločincima iz Višegrada Milanom Lukićem, Sredojem Lukićem i Mitrom Vasiljevićem, natjerali 65 bošnjačkih civila u kuću Adema Omeragića, u Pionirskoj ulici u Višegradu, većinom žena i djece, gdje ih zaključavaju, a nakon toga pale istu tu kuću. Većina žrtava je bila iz sela Koritnik, gdje su po njih došli Lukić i Vasiljević i naredili im da uđu u autobuse, koji su navodno trebali ići za slobodnu teritoriju, tačnije Kladanj. Samo jedna osoba je preživjela sa teškim tjelesnim i psihičkim posljedicama.
Poslije pada Višegrada 12. aprila 1992. godine Milan Lukić usko surađuje sa domaćim četničkim terorističkim vlastima i Užičkim korpusom agresorske JNA. Direktno je odgovoran za ubistvo 84 Višegrađana koji su se nalazili u autobusima na putu prema slobodnoj teritoriji (općina Olovo). Takođe je odgovoran za koncentracioni logor Uzamnica (bivša kasarna JNA na području Višegrada). Optužen je i od strane međunarodnog suda za ratne zločine iz 1998. godine, te se tereti za zločine protiv čovječnosti. U augustu 2005. godine uhapšen je u Buenos Airesu, u Argentini, gdje je živio pod lažnim imenom – Goran Dukanović. Dana 20. februara 2006. godine izručen je međunarodnom tribunalu u Haagu.
Pogledajte i dokumentarac: https://www.youtube.com/watch?v=ho_74NC4hGQ
