Ubrzo nakon ovog napada UNPROFOR je optužio ARBiH, misleći da je granata ispaljena sa njihovih položaja. Međutim, kasniji izvještaj UNPROFOR-a je morao priznati grešku i konstatovao da se ne zna tačno sa kojeg je položaja ispaljena granata. Tek u januaru 2004. godine, pred Haškim sudom dokazana je krivica Stanislava Galića, četničkog generala koji je komandovao opsadom Sarajeva, za ovaj zločin.
Dokaz za ovaj postupak je bilo svjedočenje balističkog eksperta Berke Zečevića, koji je ustanovio moguće lokacije odakle je granata ispaljena. Zečevićeva istraga je otkrila šest mogućih mjesta sa kojih je granata mogla biti ispaljena, od kojih su pet bili položaji tzv. “VRS”, a jedno pod kontrolom Armije RBiH. Mjesto pod kontrolom Armije RBiH je bilo vidljivo promatračima UNPROFOR-a, koji su potvrdili da tog dana ni jedna granata nije bila ispaljena sa tog položaja. Zečević je dalje objasnio da su se neki dijelovi projektila mogli proizvoditi samo u dva mjesta, a oba su bili pod kontrolom tzv. “VRS”. Treba napomenuti da je prof. Berko, također, svjedočio i protiv ratnog zločinca Radovana Karadžića. Pomenuti Stanislav Galić je za ovaj zločin i mnogobrojne druge, koje je počinila vojska kojom je komandovao, osuđen na doživotnu kaznu zatvora.
Drugi masakr na pomenutoj tržnici dogodio se 28. augusta 1995. godine, u 11:00 sati ujutru, a uzrok je bio pet ispaljenih granata sa četničkih položaja odnosno položaja tzv. “VRS”, a tada je ubijeno 37, a ranjeno 90 civila.
