Prije nekih mjesec dana u gradu sjedeci na kafi, ugledao sam momka, koji obilazi kafiće i na osnovu male sitne smotane ceduljice u ruci, traži pomoć za svoju porodicu i sebe. Ceduljicu je ispisala majka momka koji ima 17 godina, čiji me pogled jednostavno skamenio i nije mogao ostaviti ravnodušnim. Pozvao sam ga za sto za kojim sam sjedio sam. Pojeli smo kolač skupa i ispričali se, međutim nisam mogao izgovoriti ništa što bi na njegovom licu prouzrokovalo neki drugi gest, osim onog praznog, umornog, potištenog i posramljenog ali i od života teškog i umornog. Ispičali smo se, te sam uzeo od njega broj majke, dao mu 10 KM i poželio sretno bez ikakvih obećanja.
Nedavno, pričajući s jednim kolegom koji je prijatelj našeg pokreta, koji se takođe bavi socijanim i ratnim pitanjima, obećao mi je sam od sebe ponuđen da će nam dati nesto hrane i garderobe, pa da to nekome uručimo, kome smatramo da treba. Iz poštovanja prema njemu neću navoditi o kome se radi i kojem udruženju, jer je tako želio. Jednostavno kako kaže zelio je da putem nas pomogne i pomognemo nekome jer vjeruje u nas rad i poštuje ga.
Prije tri dana Irena (članica pokreta) me podsjetila na ovog momka o kojem sam joj pričao taj dan kad sam ga i upoznao, a kojeg je i ona srela taj dan i doživjela isti dojam kao i ja.
Danas, kada mi se naš prijatelj javio odlučili smo otići kod Dine i njegove majke Jasmine na Kovačićima u Sarajevu, te im uručiti pomoć koja nam je proslijeđena.
Porodicu čine majka i otac koji je devet puta ranjavan tokom agresije i koji je bio maloljetni borac Armije RBiH. Nijedno od njih dvoje ne radi, niti je on uspio ostvariti zaslužena primanja od ranjavanja, pa se tako bore kroz život. Imaju dvije kćeri i dva sina. Kćeri od 13 i 15 godina, te sinove od 12 i 17 godina, hvala Bogu zdrave.
Najavio sam dolazak, otišli smo, upoznali ih i predali im prehrambenu pomoć, te nesto higijenskih sredstava. Tjesteninu, bračno, sol, rižu ulje, sir, konzerviranu hranu itd te i deterdžent, sapune, kaladonte i prašak za veš itd. Procjena oko 120-140 KM robe.
Kakvu dušu imaju, oni koji nemaju raskoš u životu, te koliki osjećaj i za tuđi život imaju oni koji i sami jedva preživljavaju, pokazuje i ova porodica koja je udomila malo mače od nekih mjesec i pol dana koje smo zatekli kako istražuje sobu. Navodim ovo, jer i to mače treba hraniti, paziti i voditi brigu o njemu.
Ovim putem zahvaljujem se anonimnom donatoru koji je bio danas samnom, te se zahvaljujem na njegovom angažmanu i povjerenju.
Neka smo svi živi zdravi i dobri jedni prema drugima i svima će tada biti lakše. Sve dok postoji ljudskost u nama, solidarnost i međusobna briga, imamo šansu da se isto tako soliadarno izborimo za prava svih nas koja nas sljeduju, a posebno ugroženu populaciju – naše branioce RBiH.
Sarajevo, 18.06.2015.
