Istaknuto

NE MOGU ZABORAVITI RIJEČI: NEMOJ ČIKO MOLIM TE

NE MOGU ZABORAVITI RIJEČI: NEMOJ ČIKO MOLIM TE, A IMALA JE SAMO 11 GODINA

Prema istraživanju udruženja “Žene žrtve rata” koje, potvrđen je broj od preko 20.000 žrtava silovanja. Projekt je realiziran kroz izjave preko 2.700 sagovornica koje su svjedočile o svom i silovanju drugih žena. veliku zahvalnost za istraživanje i dokumentovanje svjedočenja iskazujemo gospođi Bakiri Hasečić koja iza sebe ima i svoju priču. Takođe priče koje na filmsko platno postavlja naš prijatelj i publicista, istraživač i autor mnogih dokumentarnih filmova je Avdo Huseinović, kojem se zahvaljujemo na mukotrpnom radu. 

Rezultati su pokazali da je među njima 95 posto Bošnjakinja.

Najmlađa žrtva silovanja je djevojčica od 11 godina, a najstarija žena od 65 godina. Međutim, većina žena danas šuti o događajima unutar logora. Ovo udruženje je utvrdilo da je najmanje 61 dijete rođeno nakon silovanja.

U Višegradu su, u dvorištu porodične kuće, pripadnici srpskih vojnih snaga silovali Memnunu Jašarević i zaklali joj šesnaestogodišnjeg sina. Danas sama živi u Sarajevu, a Višegrad joj je simbol nepodnošljive boli.

“Rasporio mi je košulju, raščupao je i nasred dvorišta me je silovao”, kaže Jašarević.

Sve je to gledao njen šesnaestogodišnji sin, koji se krio na gornjem spratu kuće. Kada su je silovali, vojnici su je natjerali da donese najoštriji nož koji ima. Tim nožem su joj zaklali sina.

“Mali je vidio, odozgo, i kad me je silovao u avliji. I mali je siš’o i rek’o ‘Nemojte mi mamu…’ On je njega uhvatio za vrat. Mene su držali, da ga ne bih branila… On je samo rek’o ‘hodi vamo, Turčine’, i nož mu stavio ispod vrata… Ja sam mislila da su oni njemu samo kožu isjekli, i oni su ga bacili, a ja sam ga uhvatila… Mislila sam da su mu samo kožu presjeski, pokušala sam da mu je vratim, al’ sam vidjela da krv ide iz grkljana. On je samo rek’o ‘Mama pomozi m…’ Dva je slova progutao, nije mogao izgovoriti, i samo je trznuo i ostao je mali u avliji”, priča kroz suze.

Kasnije je Memnuna odvedena u hotel “Vilina Vlas”, u kojem je, prema dostupnim podacima, silovano najmanje 200 žena, među njima i 11-godišnja djevojčica.

“Možete zamisliti krik djeteta koje govori ‘Nemoj, čiko, molim te!’ To… da ti srce živoj pukne”, prisjeća se Jašarević.

“Mamino srce lijepo. Doći će tebi mama ubrzo sine, bit će majka s tobom”, plače Memnuna Jašarević i miluje staru fotografiju mrtvog sina.

AntiDaytonDanas toliko godina iza svega, mnogi građani žive s tim kao da se ništa nije desilo i kao da ne postoje oni koji su osjetili i doživjeli ovakve momente. Za sve one koji to nisu osjetili na svojoj koži, život teče dalje ali za žrtve koje su preživjele ove strahote i poniženja a onda i ubijanje njihove djece pred njihovim očima, njihov život je stao u tim trenucima.

Nažalost priče ubijene djece pred očima roditelja i silovanih Bošnjakinja su nezamisive u BiH ali su realne i činjenične i nikada neće sve biti ispričane ali moraju. Ne smije se zaboraviti hladnokrvno ubijanje i iživljavanje srpskih terorista nad našim ženama koje zaslužuju puno veću pažnju od strane države. Mnoge od njih su povratnice i mnoge od njih danas nažalost u prolazu gledaju svoje dželate kako se slobodno šetaju ali ih određene vlasti tzv. rs štite.

Nije stvar ni dovoljno samo pročitati nešto već zamisliti sebe i svoje dijete u takvoj situaciji a onda osjetiti svu tu bol i patnju, bar malo. Ukoliko ne tužimo Srbiju, sve smo joj halalili. Zato, revizija tužbe pod hitno!!!

NEMA ZABORAVA I NEMA OPROSTA!!!

AntiDayton Pokret 

NE MOGU ZABORAVITI RIJEČI: NEMOJ ČIKO MOLIM TE
Komentari
Na vrh
X