Vijesti i reakcije

MONTIRANI PROCES PROTIV ORIĆA I MUHIĆA PADA U VODU

ZAŠTIĆENI SVJEDOK O1 SVE LAGAO: MONTIRANI PROCES PROTIV NASERA ORIĆA I SABAHUDINA MUHIĆA PADA U VODU

Svjedočenjem advokata Džemaila Bećirovića i Jasmina Sinanovića danas je u Sudu BiH nastavljeno suđenje Naseru Oriću i Sabahudinu Muhiću koji se optužnicom Tužilaštva BiH terete da su kao pripadnici Teritorijalne odbrane Armije Bosne i Hercegovine učestvovali u navodnom ubistvu tri srpska zarobljenika 1992. godine u mjestima Zalazje, Lolići i Kunjerac.

Prema optužnici, Orić je bio komandant štaba TO-a ABiH, a Muhić pripadnik tih snaga.

Bećirović je na početku ročišta ispričao kako je prije rata živio u Hrnjčićima koji se nalaze u Općini Bratunac, a pripadaju Mjesnoj zajednici Konjević Polje. Rat ga je zatekao u Bratuncu gdje je radio kao sekretar Sekretarijata Općine Bratunac. Na početku ratnih dejstava, posvjedočio je, priključio se Teritorijalnoj odbrani BiH.

Napad uz “Marš na Drinu”

Nakon što je u aprilu Bratunac okupiran, Bećirović se vratio u Konjević Polje, odnosno u rodno mjesto Hrnjčiće.

– S obzirom da sam znao šta se dešava, organizovali smo straže za odbranu Konjević Polja. Bile su to seoske straže, sami smo se organizovali, nije to bila nikakva vojska – kazao je Bećirović te pojasnio kako je on obilazio straže kako bi podizao moral borcima.

Nadalje je ispričao kako je svjedočio napadu srspkih snaga na selo Lolići 29. maja 1992. godine. Kazao je da se slučajno našao u brdima između sela Lolići i Sandići kada je primijetio da se tu pojavilo jedno oklopno vozilo srpskih vojnih snaga. Vidio je kako je vozilo prošlo prvu barikadu koju su ranije postavili seljani Lolića i okolnih sela te prošli prema drugoj barikadi koja je bila postavljena samo na 500 metara od sela.

– Vratio sam se u selo da kažem narodu šta sam vidio i da se organizujemo. Nedugo potom srpske snage su se pojavile u velikoj koloni, bilo je nekoliko tenkova, transporeteri, kamioni i autobusi puni vojnika te automobili – ispričao je svjedok.

Na transporterima su bile dvije osobe sa megafonima te su pozivali na paljbu po kućama i njihovu pljačku. Kolonu i glasove je pratila pjesma “Marš na Drinu”.

Svjedok je prepoznao jednog od govornika po glasu i danas je u sudnici kazao da je jedan od govornika bio Miroslav Deronjić dok je kasnije saznao kako je drugi bio Milutin Milošević, čije se ubistvo stavlja na teret Oriću i Muhiću.

– Govorili su da se ne puca na kuće na “dvije vode” jer su one pripadale mještanima koji su radili u inostranstvu, a kako bi se one opljačkale, ali da se sravni sa zemljom svaka kuća iz koje se začuje metak. Mještane su pozivali na predaju – ispričao je svjedok.

Dodao je da je kasnije čuo da je tu na samom ulazu u selo poginuo Milutin Milošević i to dok je bio na transporteru. Kako je pojasnio, to mu je ispričao komšija Mehmed Omerović koji je tome svjedočio jer je bio na mjestu događaja.

– Bio je laka meta našim borcima koji su bili na padinama oko sela, oni su upali u zamku i on je tu ubijen – ispričao je svjedok.

Dodao je i da su mu kasnije kazali kako su ga odmah tu i ukopali, kod potoka Kravice.

Ovim je svjedok pobio tvrdnje O1, glavnog svjedoka Tužilaštva BiH, koji je tvrdio da je Milutin ukopan kod kuće Asima Mehića, koja se zapravo nalazi na potpuno suprotnoj strani udaljenoj oko 500 metara.

Svjedok je kazao i da je najbolji dokaz da niko iz Srebrenice nije učestvovao u borbama u Konjević Polju, odnosno Lolićima zapravo činjenica da je na taj dan poginulo 11 osoba, četiri momka iz Hrnjčića i ostali iz Lolića.

Nemoguć prolaz do Konjević Polja

Bećirović je rekao da je jednom prije rata vidio Orića u Konjević Polju, a da ga je upoznao tek 1993. godine, nakon pada Konjević Polja. Dodao je da Muhića poznaje i da se sa njim družio, ali je istovremeno u nekoliko navrata potvrdio da ni jedan ni drugi nisu bili na području Konjević Polja u to vrijeme jer je bilo nemoguće doći iz Srebrenice na tu lokaciju.

– Bili smo okruženi, sa Srebrenicom nije bilo nikakve komunikacije. Mi uopće nismo znali da su se oni tamo organizovali u odbrani, a vjerujem da ni oni nisu znali za nas – kazao je svjedok.

Sinanović, drugi svjedok odbrane, ispričao je kako je bio u Polozniku u općini Bratunac te da se nakon početka rata odmah vojno angažovao. U selu se organizirala grupa od oko 20 ljudi, a svi su učestvovali u akciji na Kunjercu 14.12.1992. godine.

– Noć prije napada na Kunjerac komandir je došao i rekao nam da ujutro idemo na Kunjerac, skupili smo se na lokalitetu Ljuljačka i zajedno sa još dvije jedinice krenuli na zadatak. U borbama nije učestvovao niko iz Srebrenice. Oni do nas nisu mogli doći jer je posrijedi bio rudnik Sase koji su čuvali srpske snage – kazao je svjedok.

O1 je tvrdio da je Naser Orić došao u Kunjerac preko Pirića, ali je svjedok to negirao kazavši da to nije bilo moguće u to vrijeme.

– Orić nije bio tamo, njega sam upoznao tek u Srebrenici 1993. godine, a nije ni Muhić. Njega poznajem još iz dječačkih dana – kazao je Sinanović.

Sinanović je ispričao da su borbe na Kunjercu trajale do kasno u noć te da je tada poginuo Šemso Husić.

preuzeto: faktor.ba

MONTIRANI PROCES PROTIV ORIĆA I MUHIĆA PADA U VODU
Komentari
Na vrh
X