GDJE SU DJECA IZMJEŠTENA IZ OPKOLJENOG SARAJEVA U ITALIJU?
Braća Amer i Alen Ljuša iz Sarajeva bili su u konvoju sa još četrdeset četvero djece koja su u julu 1992. godine iz doma za nezbrinutu djecu na Bjelavama (tadašnji Dječiji dom “Ljubica Ivezić”) evakuisana u Italiju.
Amer je u to vrijeme imao šest, a njegov brat Alen četiri godine. Plan je bio da se djeca izmjeste iz opkoljenog Sarajeva te da se nakon završetka rata, kada opasnost prođe, vrate u Bosnu i Hercegovinu. No, nikada se nisu vratili – većinu su usvojile italijanske porodice i danas imaju nova imena, novi identitet, a oni najmlađi se ni ne sjećaju svog porijekla.
Kenan Hasanagić i njegov brat Haris već godinama tragaju za svojim rođacima, Amerom i Alenom Ljušom.
– Amer i Alen su djeca mog daidže, sa kojim smo brat i ja bili jako bliski. On se prije rata razveo, a djeca su pripala majci. Kada je počeo rat, ona ih je iz nekog razloga ostavila u domu “Ljubica Ivezić”, a moj daidža je poginuo 1993. godine. U to vrijeme djeca su već bila izmještena u Italiju. Moja mama je poslije završetka rata išla u Dom, raspitivala se za Amera i Alena i rekli su joj samo da su djeca u Italiji i da su dobro. To je bilo 1996. godine, a dvije-tri godine nakon toga čuli smo da su usvojeni. Moj brat Haris, koji je poslije rata otišao živjeti u Italiju, kontaktirao je centar “Mamma Rita” u Monzi gdje su djeca iz BiH bila smještena, pokušavajući da sazna šta se dogodilo s njima. Ali, oni mu nisu ništa željeli reći preko telefona – priča Kenan.
Godine su prolazile i do Harisa i Kenana su dolazile razne informacije o sudbini njihovih rođaka, između ostalog i da su usvojeni na nezakonit način, što se govorilo i za mnogu drugu djecu koja su tog jula 1992. posredstvom Dječije ambasade “Međaši” odvedena iz Sarajeva. Naime, italijanske vlasti bile su dužne od roditelja, odnosno rodbine djece zatražiti takozvani informisani pristanak prije procesa usvajanja. Međutim, brojni roditelji i staratelji djece koja su početkom rata bila smještena u domu na Bjelavama tvrdili su da taj pristanak nikada nisu potpisali, ali su uprkos tome njihova djeca data na usvajanje. Tek nekolicina uspjela ih je poslije rata pronaći i stupiti u kontakt sa njima.
– Moram priznati da dok sam bio mlađi, nisam se pretjerano ni zanimao za cijelu tu priču, ali kada se pojavio Facebook pomislio sam da bih mogao da potražim rođake preko interneta. Pronašao sam kompletan spisak djece koja su te 1992. izmještena u Italiju i svima koji su imali profile na Facebooku sam poslao poruke, pitao sam ih da li nešto znaju o mojim rođacima, sjećaju li ih se… Javio mi se jedan od njih, Jasenko Hasečić, rekao mi je da se sjeća mojih rođaka i da je sa starijim, Amerom, dijelio istu sobu u centru “Mamma Rita”, bili su najbolji drugovi… Poslao mi je i nekoliko njihovih zajedničkih fotografija iz tog perioda – priča Kenan.
Jasenko mu je ispričao kako je njegovog rođaka Amera usvojila jedna italijanska porodica, da su mu dali ime Luca i da navodno žive u Lombardiji. O Amerovom mlađem bratu Alenu nije ništa znao.
– Sa tom informacijom koju sam dobio osnovao sam grupu na Facebooku pod nazivom “Luca”. Tu sam objavio da tražim rođaka i postavio njegovu fotografiju, pokušavao sam kontaktirati što veći broj ljudi sa tim imenom koji žive u regiji Lombardija. Čak mi se javio jedan Italijan koji mi je napisao kako je on usvojen i da je moguće da je moj rođak, ali ispostavilo se da nije – kaže Kenan.
Nažalost, uprkos svim nastojanjima da pronađu svoje davno izgubljene rođake, Kenanova i Harisova potraga do danas je ostala bezuspješna.
– Oni su vjerovatno sretni, vjerovatno imaju i mnogo bolji život nego što bi imali da su ostali ovdje. Ali, mislim da svako ima pravo da zna svoje porijeklo, odakle potiče, ko su mu roditelji… Ovdje je mezar njihovog oca koji je poginuo kao borac Armije BiH, tu je i njihova porodična kuća… Bez obzira na to sjećaju li se oni uopšte ičega iz tog njihovog ranog djetinjstva ili ne, siguran sam da bi to htjeli znati. Volio bih da ih jednog dana sretnem i zagrlim, jer ipak smo porodica – kaže Kenan Hasanagić.
preuzeto: faktor.ba
