Grbavica je jedno od većih, ali i najpoznatijih sarajevskih naselja koje je tokom rata bilo pod kontrolom vojske pobunjenih bosanskih Srba, koji su uz pomoć tzv. JNA početkom 1992. godine okupirali ovo naselje. Ono po čemu je naselje Grbavica posebno poznato i što je simbol ovog naselja, je svakako, stadion FK “Željezničar”, tačnije stadion Grbavica. Nažalost, 4. maja 1992. godine ovaj stadion je zapaljen od strane srpskog agresora, što je jedan od nebrojenih primjera divljaštva, urbicida, i kulturocida tokom agresije na Republiku BiH.
Tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, stadion Grbavica je predstavljao prvu borbenu liniju, a zapadna tribina (drvena), prenesena sa stadiona “6. april” sa Marijin Dvora prilikom same izgradnje stadiona, zapaljena je, dok je dio stadiona miniran. Zajedno sa tribinom izgorjelo je i nestalo ukupno 316 pehara. 42 pehara predstavljala su trofeje fudbalera FK “Željezničar”, a ostatak su bili trofeji ostali klubova iz Sportskog društva “Željezničar”, koje je tada brojalo 14 klubova. Ipak, neki pehari koji su bili u prostorijama kluba na Marijin Dvoru su sačuvani, pa i danas krase vitrine “plavog salona”.
Nakon reintegracije Grbavice, 19. marta 1996. godine, radnici i sportisti Sportskog društva “Željezničar”, zajedničkim snagama, izvršili su obnavljanje stadiona i pomoćnih terena, a nakon toga je ponovo izgrađena drvena zapadna tribina.
Prva poslijeratna utakmica na ovom stadionu odigrana je 2.maja 1996. Bio je to gradski derbi između FK “Željezničar” i FK “Sarajevo”.
