Na dane 27. i 28. septembra 1993. godine održan je historijski Prvi bošnjački sabor. Jedna od ključnih stvari sa ovog sabora jeste da je isti usvojio Odluku o vraćanju starog naziva Bošnjaci. Na osnovu ove odluke, dotadašnji tzv. nacionalno opredijeljeni “Muslimani” u BiH i na području država bivše Jugoslavije su ponovo, nakon jednog vijeka progona i zabrane njihovog imena, ponovo preimenovani u Bošnjake. U svim kasnijim političkim i pravnim dokumentima unutar BiH, na osnovu Ustavnog zakona iz aprila 1994. godine, izvršeno je jednostavno preimenovanje “Muslimana po nacionalnosti” u Bošnjake (čime svakako nije određeno da nijedan građanin RBiH druge vjeroispovjesti ne smije da se izjasni na isti način).
Na samom Saboru mogli su se čuti uvodni govori Alije Isakovića, Alije Izetbegovića, predsjednika Predsjedništva BiH, Mustafe Cerića, naibu-reisa, prof. dr. Muhameda Filipovića i Harisa Silajdžića, ministra vanjskih poslova Vlade RBiH. Nakon toga je skup nastavljen iza zatvorenih vrata. Završni dio, na kome su proglašene odluke Sabora, ponovo je bio otvoren za javnost. Snimak otvorenog dijela je prikazan na TVBiH u ratnom vremenu.
Uvid u snimak Prvog bošnjačkog sabora pokazuje tri bitna utiska. Postojala je potpuna saglasnost učesnika o vraćanju naziva Bošnjak kao historijskog nacionalnog imena. O tome gotovo da nije ni bilo rasprave. Značajne razlike su postojale u tome kako su definirani Bošnjaci kao nacija te kako je definirana Bosna i Hercegovina kao država. Transkript rasprava na Bošnjačkom saboru pokazuje kako su bošnjački predstavnici vidjeli sebe i svoje odnose sa drugim etničkim grupama u jednom od najosjetljivijih trenutaka savremene historije naše države.
Takav uvid potvrđuje da Sabor nije sazvan samo zbog vraćanja historijskog imena. To je bila prigodna dimenzija skupa. Najvažniji razlog sazivanja Bošnjačkog sabora jeste politička priprema za izjašnjavanje u ime Bošnjaka u RBiH o predloženom mirovnom sporazumu koji je poznat po imenima britansko-norveških mirovnih posrednika Davida Owena i Thorvalda Stoltenberga. Ovaj mirovni plan je podrazumijevao stvaranje tri etnički zasnovane republike i međunarodno legalizirao mogućnost podjele RBiH nakon dvije godine života u tzv. “Uniji”.
Važna definicija Bošnjaka
Drugo važno pitanje jest o načinu na koji su definirani Bošnjaci kao nacija na ovom skupu. U svom uvodnom govoru Alija Isaković je rekao: “Ne osjećam potrebu da sebi ili vama objašnjavam naše tradicionalno ime Bošnjak, ime našeg jezika bosanskog i ime naše zemlje Bosne i Hercegovine. Ja ga samo promoviram kao prirodno pravo na tradiciju.” Profesor Muhamed Filipović je u svom uvodnom govoru ostao samo pri tumačenju postojanja integralnog, prvobitnog bošnjačkog naroda i parcijalnih dijelova tog naroda u sadašnjosti. “Ko smo mi, Bošnjaci? Mi, Bošnjaci, smo onaj dio našeg prvobitnog bosanskog naroda koji kontinuira svojstva narodnog bića ove zemlje, ostvaruje unutar tog bića povijesni smisao i sadržaj ove zemlje i nosi njeno povijesno i državno pravo. Mi smo, dakle, nasljednici onoga što je Bosna kao zemlja, kao država, kao povijesni subjekt bila”, rekao je Filipović, tvrdeći da ta identifikacija nije onemogućena odlukom “dijelova prvobitnog bošnjačkog naroda da se identificira i veže za narodnosnu ideju, interese i državno pravo nekih drugih država i naroda”. “Ta njihova odluka, naprotiv, ne da nas same ograničava, kako nam je to bilo često nametano pod izlikom ‘pa vi ne možete biti Bošnjaci jer biste time sami apelirali i prisvajali Bosnu i njenu tradiciju za sebe’, nego nas upravo ovlašćuje na taj korak, naređuje nam da budemo Bošnjaci, da osiguramo i sačuvamo ono što je povijest stvorila dugim svojim radom, dugim djelovanjem najdubljih povijesnih snaga i što je kao takvo preživjelo od osmog stoljeća do danas. Da u tome nije bilo duboke povijesne logike, ne bi se to ni desilo, da Bosna nije milenijska tvorevina svjetskog povijesnog duha, ne bi ona opstala unatoč tolikim protivnicima”, rekao je akademik Filipović. “Bosnu nisu stvorili nikakvi konstitutivni narodi, nego je Bosna proizvela sve svoje ljude i sve svoje narode, dala im krilo u kome rastu i žive”, dodao je akademik.
Pogledajte i postojeći videozapis: