Nakon što su snage četničkih terorista nasilno uspostavile svoje civilne vlasti u općinama Prijedor i Sanski Most, one su, u razdoblju od 22. do 30. maja 1992. dale ultimatum nesrbima uljubijskom kraju, u kojemu su tražili od istih da “srpskim vlastima” predaju svo naoružanje u svom posjedu. Za potvrdu ozbiljnosti svojim prijetnjama, ultimatum je bio poduprijet prethodnim granatiranjem nesrpskih sela.
Nakon svih tih poteza novih srpskih vlasti, ljubijski Hrvati i Bošnjaci su udovoljili zahtjevima iz ultimatuma, s time da su neka sela predavala oružje još par dana poslije, pa su tako učinili i Hrvati u Briševu i u Staroj Rijeci 31. maja 1992. Uprkos predaji oružja, nove vlasti formirane od strane četničkih terorista se ne zadovoljavaju time, pa uskoro bez ikakvog razloga hapse članove HDZ-a i SDA i većinu bogatijih i uglednih Hrvata i Bošnjaka iz ljubijske okoline, te ih odvode u sabirne logore u Sanski Most (Krings) i u okolinu Prijedora (Keraterm, Trnopolje i Omarsku).
Nasilno uspostavljene četničke vlasti su prisilno mobilizirale sve vojno sposobne Hrvate i Bošnjake u četničku vojsku, a oni koji su se usprotivili tome su odvedeni u logore. Uprkos tome što su Hrvati i Bošnjaci predali oružje u tom periodu, već 30. maja je Radio-Prijedor prenosio poruke ““Kriznog štaba srpske opštine Prijedor”, “oružanom napadu na grad Prijedor i na srpski narod”, te o “borbama sa ustaško – muslimanskim snagama”, stvarajući neprijateljsku atmosferu prema tamošnjim Hrvatima i Bošnjacima.
Brigade iz sastava “Banjalučkog korpusa Srpske vojske”, prijedorska 5. kozarska brigada i sanskomošćanska 6. krajiška brigada, uz pomoć Srba iz susjednih sela su 24. i 25. jula napravile mješoviti napad topništvom, minobacačima i pješadijom, a potom su ušle u sela Briševo, Raljaš i Muštanica (kod Stare Rijeke).
Nenaoružane civile su četnički teroristi ubili na okrutan način, tačnije 67 civila, katolika Hrvata, među kojima je bio veliki broj starijih osoba i djece (broj sadrži, po svoj prilici, i 13 Hrvata ubijenih u pokolju u Muštanici).
U Briševu su 25. jula 1992. stradale kompletne porodice Matanović, Atlija, Dimač, Barišić. Najmlađa žrtva bio je 14-godišnji Ervin Matanović, a najstarija 81-godišnji Stipo Dimač. Za masakr nad nedužnim stanovništvom u Briševu, među kojima je i više žena i djece, do sada još niko nije sudski procesuiran.” Tog istog 25. jula, pripadnici sanskomošćanske srpske 6. krajiške brigade su uhapsili još 40 civila Hrvata i Briševa i Stare Rijeke i zatvorili ih u logor Krings u Sanskom Mostu.
Godinu kasnije, u prvoj polovini jula 1993. je zabilježeno da su blokirane prometnice koje su vodile kraj područja sa masovnim grobnicama, a nakon deblokiranja, primijećeno je da su na mjestima masovnih grobnica vršena raskopavanja i navoženja nove zemlje, sve u cilju zametanja tragova. Prvobitne poznate lokacije su nekoliko masovnih i pojedinačnih grobnica su na području Briševa. Kao nastavak tog pohoda, župna crkva i kuća u Staroj Rijeci su opustošene i minirane, a uskoro se skoro se se svi rimokatolički vjernici (preko 1500 župljana) iz te župe raselili.
SPISAK ŽRTAVA:
ATLIJA ILIJA (Lovre), rođ. 1929., zaklan pred svojom kućom na Briševu 25. 07. 1992., ekshumiran i pokopan u Raljašu 26. 09. 1998.
ATLIJA JOSO (Ilije), r. 1935., ekshumiran i pokopan u Novskoj u septembru 1998.
ATLIJA MARIJAN, sin Jure i Anđe rođ. Rivić, zvani “Jurićev”, rođ. 12. 03. 1944., iz Stare Rijeke, ubijen je iz vatrenog oružja, 24. 07. 1992., nakon što je cijeli dan mučiteljima pekao prase na ražnju i častio ih. Ekshumiran i pokopan na Grošića groblju u Staroj Rijeci u 26. 09. 1998.
BARIŠIĆ JOSO (Srećka), podlegao zlostavljanju čuvara u logoru Omarska noću 9./10. 07. 1992.
BARIŠIĆ VLADIMIR (Srećka), nakon zlostavljanja od čuvara umro u logoru Omarska
BUJADILOVIĆ KATARINA rođ. Jurić, kći Milke Jurić, rođ. 25. 11. 1943. u Briševu, supruga Marka Bujadilovića, ubijena 24. 07. 1992. na Briševu, pokopana na Grošića groblju 21. 06. 1997.
BUJADILOVIĆ MARKO, sin Peje i Jage rođ. Stefanec, rođen u Moštanici 29. 03. 1941., ubijen 24. 07. 1992., pokopan u Grošića groblju 21. 06. 1997.
BULETA TOMISLAV (Peje), rođ. 1962., umro(?) u logoru u Bijeljini
BUZUK IVO (Franje), rođ. 1931., ekshumiran i pokopan u Zagrebu u septembru 1998.
BUZUK JOZO (Franje), rođ. 1934., ubijen u logoru Omarska od čuvara između 04.07. i 06. 08. 1992.
BUZUK MARA r. Ždralović, iz Briševa, rođ. 01. 04. 1929. u Tisovoj, kći Ive Ždralovića i Jele rođ. Begić, supr. Marka Buzuka, ubijena 24. 07. 1992. , pokopana u Grošića groblju 21. 06. 1997.
BUZUK MARKO (+Franje), rođ. 1936., nećak +fra Stanka Buzuka. Vezan je za hrast, zatim mu je oderano lice u obliku križa: od čela do brade, te od uha do uha, a nos mu je odsječen. Nakon svega toga je zaklan, nedaleko od svoje kuće na Briševu, na lokaciji “Redak”. Ekshumiran i pokopan u Bjelovaru u septembru 1998.
BUZUK MATO (Ante), r.1934., masakriran, odsječene mu uši, nos, genitalije, te zaklan; ekshumiran i pokopan 26. 09. 1998. u Raljašu
BUZUK MATO, iz Briševa, sin Vinka i Matilde rođ. Lovrić 27. 01. 1930., ubijen 24. 07. 1992., pokopan u Grošića groblju 21. 06. 1997.
BUZUK MILAN (Marka), r. 1963. ekshumiran i pokopan u Bjelovaru u septembru 1998.
BUZUK MIROSLAV (Mate), r. 1960., ekshumiran i pokopan u Raljašu 26. 09. 1998.
BUZUK SREĆKO (Franje), r. 1947., ekshumiran i pokopan u Raljašu 26. 09. 1998.
BUZUK VLATKO (Mate), r. 1965., ekshumiran i pokopan u Raljašu 26. 09. 1998.
DELIĆ ADAM, ubijen u logoru u Sanskom Mostu
DIMAČ PETAR (Jure), rođ. 1927., ubijen 25. 07. 1992. na Briševu
DIMAČ STIPO (Ive), rođ. 01. 06. 1911., ubijen (zapaljen) u svojoj kući, 24. 07. 1992. zajedno s Franjom i Marom Marijan. Ekshumiran, te pokopan 26. 09. 1998. u Raljašu.
DOŠEN LUKA iz Moštanice, sin Mije i Zorke rođ. Matanović, rođ. u Oštroj Luki, 16. 10. 1920. nakon mučenja ubijen iz vatrenog oružja 24. 07. 1992., pokopan 21. 06. 1997. u Grošića groblju
GAVRANOVIĆ ZDENKO (Stipe), rođ. 1962., ubijen u logoru
IVANDIĆ DANICA (Marka) rođ. Mlinar, r. 1936., ubijena 24. 07. 1992., ekshumirana i pokopana u septembru 1998. u Gospiću
IVANDIĆ JERKO (Mate), r. 1957., ubijen 24. 07. 1992., eskhumiran i pokopan, 26. 09. 1998. u Raljašu
IVANDIĆ MARA (Marka), r. 1933., ekshumirana i pokopana u septembru 1998. u Gospiću
IVANDIĆ MIRO, sin Srećka i Danice rođ. Mlinar, rođ. 28. 05. 1967. u Zecovima, ubijen 25. 07. 1992., ekshumiran i pokopan u Gospiću u septembru 1998.
IVANDIĆ MILAN (Ive), rođ. 17. 04. 1963. u Rasavcima, ubijen 24. 07. 1992., u Gornjim Rasavcima, ekshumiran i pokopan 26. 09. 1998. u Raljašu
IVANDIĆ PEJO (Ive), rođ. 18. 09. 1954. u Rasavcima, ubijen 24. 07. 1992. na Briševu, ekshumiran i pokopan 26. 09. 1998. u Raljašu
IVANDIĆ, LUCIJA – žena (supruga P. Ivandića), po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Briševa (općina Prijedor). Poginula od granate koju su ispalili, 24.07.1992. godine, na selo Briševo pripadnici srpske jedinice zvane “6. krajiška brigada” iz Sanskog Mosta.
IVANDIĆ STIPO, sin Ive i Ane rođ. Jolić, rođ. 30. 05. 1959. u Rasavcima, ubijen 24. 07. 1992. na Briševu, ekshumiran i pokopan 26. 09. 1998. u Raljašu
IVANDIĆ STIPO, sin Marka i Mare rođ. Pavlović, rođ. 07. 05. 1931. u Zecovima, ubijen 25. 07. 1992., ekshumiran i pokopan u septembru 1998. u Gospiću
JAKARA JOZO, (Ante), rođ. 1927., kuća mu je bila uz crkvu na Briševu, ubijen rafalom iz vatrenog oružja, ekshumiran i pokopan 26. 09. 1998. u Raljašu
KOMLJEN ANTE (Luke), rođ. 1956. ubijen 24. 07. 1992. u Gor. Rasavcima, ekshumiran i pokopan u Zagrebu u septembru 1998.
KOMLJEN IVO (Luke), rođ. 1954., ubijen 24. 07. 1992. u Gor. Rasavcima, ekshumiran i pokopan u Zagrebu u septembru 1998.
KOMLJEN KATA (kći Mate), r. 1930., ekshumirana i pokopana u Zagrebu u septembru 1998.
KOMLJEN KATA (kći Željka), r. 1960., ekshumirana i pokopana u Zagrebu u septembru 1998.
KOMLJEN LUKA (Ive), rođ. 1926., ubijen 24. 07. 1992. u Gornjim Rasavcima, ekshumiran i pokopan u Zagrebu u septembru 1998.
LOVRIĆ ANTE, sin Ota i Kate rođ. Dimač, rođ. 21. 03. 1934. u Briševu, ubijen u srpnju ili avgustu 1992., pokopan u Grošića groblju 21. 06. 1997.
LOVRIĆ IVO (Jose), r. 1934., ekshumiran i pokopan u Zagrebu
LOVRIĆ JOSO (Anđelkov), r. 1957., ekshumiran i pokopan u Raljašu, 26. 09. 1998.
MARIJAN DRAGO (Jose), r. 1948., ekshumiran i pokopan u Raljašu, 26. 09. 1998.
MARIJAN FRANJO (Jose), rođ. 1927., ekshumiran i pokopan 26. 09. 1998. u Raljašu, i supruga mu:
MARIJAN MARA r. Atlija, kći Lovre, rođ. 1936. spaljeni su zajedno u kući Stipe Dimača. Nije poznato da li su najprije ubijeni ili su živi zapaljeni. Ekshumirana i pokopana u Raljašu 26. 09. 1998.
MARIJAN LUCIJA (kći Jose), r. 1944., ekshumirana i pokopana u Raljašu, 26. 09. 1998.
MARIJAN ZVONKO (Jose), iz Gornjih Rasavaca zaklan je na kućnom pragu 24. 07. 1992.
MARIJAN MILKA r. Begić, majka Zvonkina, zaklana u kući u Gornjim Rasavcima.
MARIJAN, LUCIJA kći Milkina, bila hendikepirana i živjela s majkom, zaklana u kući u Gornjim Rasavcima. (Knjiga Genocidom do istrebljenja, str. 61 ima da je Lucija majka a Milka kći i da je Milka imala oko 35 godina, tj. da je 1957. godište.)
MATANOVIĆ ANTE, sin Jose i Ane r. Duić, “Ćotin”, rođ. 23. 03. 1935. na Briševu, ubijen 24. 07. 1992. ekshumiran i pokopan u Raljašu, 26. 09. 1998.
MATANOVIĆ ANTE, iz Moštanice, sin Peje i Mande r. Petrović, rođ. 25. 08. 1946., ubijen 24. 07. 1992. u Moštanici, pokopan 21. 06. 1997. na Grošića groblju
MATANOVIĆ ERVIN, sin Mladena i Kate, rođ. 29. 03. 1976. u Moštanici, ubijen 24. 07. 1992., pokopan na Grošića groblju 21. 06. 1997.
MATANOVIĆ FABIJAN, sin Peje i Mande rođ. Petrović, rođ. 30. 10. 1952., jezivo masakriran i ubijen 24. 07. 1992., pokopan na Grošića groblju 21. 06. 1997.
MATANOVIĆ GORAN, sin Ante i Luce rođ. Marijan, rođ. 19. 10. 1973. u Staroj Rijeci, ubijen 24. 07. 1992., pokopan u Grošića groblju 21. 06. 1997.
MATANOVIĆ GORAN, sin Stipe, rođ. 1977.
MATANOVIĆ JOHAN, sin Mladena i Kate, rođ. u Staroj Rijeci, 27. 04.1974., ubijen 24. 07. 1992. u Moštanici, pokopan 21. 06. 1997. na Grošića groblju
MATANOVIĆ MARA (kći Nedjeljka), rođ. Dimač, r. 1943., ekshumirana i pokopana u septembru 1998. u Kutini
MATANOVIĆ MLADEN, sin Peje i Mande rođ. Petrović, rođ. 01. 01.1937. u Staroj Rijeci, ubijen 24. 07. 1992. u Moštanici, pokopan na Grošića groblju 21. 06. 1997.
MATANOVIĆ PREDRAG, sin Petra i Ane rođ. Bjelanović, rođ. u Staroj Rijeci, 18. 08. 1974., ubijen 24. 07. 1992., pokopan na Grošića groblju 21. 06. 1997.
MATANOVIĆ ZDRAVKO, sin Ante i Kate rođ. Buzuk, “Ćotin”, rođen 27. 08. 1962., jezivo masakriran i ubijen 24. 07. 1992. u Moštanici, pokopan 21. 07. 1992.
MATANOVIĆ ZORAN, sin Ante i Luce rođ. Marijan, rođ. 25. 04. 1975. u Staroj Rijeci, ubijen 24. 07. 1992., pokopan u Grošića groblju 21. 06. 1997.
MATANOVIĆ VINKO, sin Ante, iz Stare Rijeke, uhićen oko 24. 07. 1992. i ubijen u logoru Krings u Sanskom Mostu
MLINAR IVO (+Ive), rođ. 1930., zet je +fra Stanka Buzuka, tj. muž njegove sestre. Ubijen je krampom kod kuće na Briševu 24. 07. 1992., ekshumiran i pokopan u Zagrebu u septembru 1998.
MLINAR LUKA (Mate) rođ. 1943., ubijen je 24. 07. 1992. na Briševu krampom, jer nije htio sam sebi kopati grobnice, u koju bi ga ubijenoga bacili. Ekshumiran i pokopan u Zagrebu u septembru 1998.
MLINAR LUKA (Ante), r. 1976., ekshumiran i pokopan u septembru 1998. u Velimirovcu
MLINAR MARA, kći Peje i Marte rođ. Bujadilo-Matanović, r. 13. 01. 1916. na Briševu, ubijena 24. 07. 1992., ekshumirana i pokopana, 26. 09. 1998. u Raljašu
MLINAR SLAVKO, sin Jose, rođ. 1930., s Briševa, ubijen u logoru Omarska između 04. 07. i 06. 08. 1992.
RIVIĆ ANTE, zvani “Antač”, iz Stare Rijeke, ubijen u drugoj polovici 1992.
ŠOLAJA JOSIP, sin Mate i Jele rođ. Atlija, rođ. 11. 05. 1922. u Staroj Rijeci, ubijen 23. 03. 1993. u kući, pokopan na Grošića groblju, 21. 06. 1997.
ŠOLAJA MIRO, zvani “Šoki”, sin Mate, iz Stare Rijeke, ubijen u logoru Omarska 16. i 31. 07. 1992.
ŠOLAJA VILIM
Pokoj vam dušama i neka vam je laka zemlja bosanska!
