Tragični čin ispred Donjeg doma britanskog Parlamenta
Mnogi ne znaju za Grahama Bamforda. To je čovjek koji je zapalio sam sebe, pretvorivši se u vatrenu kuglu – protestvujući protiv odsustva akcije Zapada vezano za agresiju protiv Republike Bosne i Hercegovine.
Naime, 29. aprila 1993. godine, Graham Bamford, koji je tada imao 48 godina, polio se benzinom iz kanistera, upalio je upaljač i zapalio se na parlamentarnom trgu u Londonu za vrijeme dok su zastupnici u obližnjem Donjem domu britanskog Parlamenta raspravljali o krizi u Republici Bosni i Hercegovini.
Užasnuti svjedoci bespomoćno su promatrali kako se čovjek u plamenu tetura trgom prije nego se srušio. Policija je pronašla knjigu pored praznog kanistera sa benzinom koja je sadržavala riječ “Sarajevo” kao i poruku kojom je izražavao frustraciju događajima u Bosni i izostankom djelovanja političara.
“Britanska vojska ne smije biti počasnom gardom na masovnoj sahrani. Bosanske bebe, djeca i žene čekaju da im političari daju ono što sigurno mogu dati – vojnu zaštitu”, napisao je 48-godišnji Britanac u oproštajnom pismu.
Nakon ovog dramatičnog događaja prilikom zasjedanja Donjeg doma britanskog Parlamenta, Graham je avionom odvezen u odjel kraljevske bolnice u Roehamptonu, ali je kasnije umro od opekotina koje su zahvatile 80% njegovog tijela.
Nakon Grahamove smrti, mrtvozornik dr. Paul Knapman rekao je u Westminster Coroner Courtu:
“Gospodin Bamford je bio zabrinut zbog događaja u Bosni i zbog nedostatka akcije političara na Zapadu. Oduzeo je svoj vlatiti život u dramatičnoj gesti koju neki opisuju kao uzaludnu.”
Graham i Tumiko
Istraga je kasnije ustanovila neke od detalja iz života ovog čovjeka. Naime, pokojni Graham je podučavao engleski u Japanu gdje je upoznao svoju suprugu Tumiko. Par se vjenčao kada su se vratili u Englesku i Graham je pokrenuo novi posao kao autoprevoznik.
Po svjedočenju njegovog oca, Georgea Bamforda, pokojni Graham je bio žrtva recesije i to je imalo veliki utjecaj na njegov brak. Grahamov se posao tada umanjio i njegova se žena vratila u Japan zajedno sa kćerkom Carlom. Graham je potom otišao je u Japan kako bi zakrpio brak, ali je njegova žena ipak odlučila započeti novi život.
Pokojni Graham se vratio se u Veliku Britaniju u kuću svojih roditelja. Uprkos nezaposlenosti i brizi za novac, dao je dvije donacije od po 250 i 100 funti kao pomoć i kao znak solidarnosti sa žrtvama srpskih okrutnih zločina u Republici Bosni i Hercegovini.
Smrt u najstrašnijim mukama bio je Grahamov način da ukaže na stradanje građana Republike Bosne i Hercegovine, koji su bjesomučno ubijani, proganjani i ponižavani samo zato što se drukčije zovu i mole Bogu. Naša obaveza kao ljudi jeste da se čin ovog čestitog čovjeka nikada ne zaboravi, i da njegovo ime bude dostojno obilježeno u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, a i širom države.
Nadamo se da će biti još više primjera puput onog gradskog vijeća grada Sarajeva koje je usvojilo Odluku o dodjeli nagrade „Graham Bamford”. Prema toj odluci, nagrada„Graham Bamford“ se dodjeljuje „pojedincima, građanima Bosne i Hercegovine i stranim državljanima, za iskazanu izuzetnu građansku hrabrost, solidarnost, humanost i altruizam“.
