Promocija knjige, Monografija o ratnom silovanju i seksualnom zlostavljanju u Republici Bosni i Hercegovini tokom agresije
Udruženje “Žena žrtva rata” Sarajevo i Udruženje mladih “ForSa” promovisat će knjigu o silovanju i seksualnom zlostavljanju u našoj zemlji tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.
Promocija će se održati u svečanoj sali Gazi Husrev begovog hamama Bošnjačkog instituta, tačnije u objektu, Fondacija Adil Zulfikarpašić u ulici Mula Mustafe Bašeskije br. 21. u Sarajevu. Datum održavanja promocije je 28.09. u Ponedeljak s početkom u 14:00 sati pa sve do 15:30.
Monografiju će predstaviti:
Bakira Hasečić – Predsjednica udruženja “Žena žrtva rata” Sarajevo
Recenzenti:
Prof. dr. Elmedin Muratbegović
Mr. sc. Emir Vajzović
Mr. sc. Saliha Đuderija – autorica
Poštovani predstavnici medija.
Iako jeprošlo skoro 20 godina od završetka uđasnog rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu, okruženje u kojem žrtve ratnog silovanja žive, još uvijek ovim žrtvama ne osigurava dovoljnu podršku. U Bosni i Hercegovini i regiji Balkanu nije općeprihvaćen stav da su …
ANTIDAYTON VAS POZIVA…
Smatramo i više nego potrebnim da se ovakvom pozivu za ovu vrstu teme odazovu mlađe osobe BiH. Mlade djevojke koje danas hodaju slobodno ovom zemljom trebale bi da upoznaju malo dublje istinu i strahotu koju su doživjele žene BiH tokom agresije. Neopisiva je bol i tuga satkana u njihovim plućima te se tim ženama koje su prošle najgore torture tokom agresije rane nikada ne mogu zacijeliti. Nažalost njihov ponos im ne dozvoljava da prestanu govoriti o tome i prepričavati nam sve ono što su vidjele svojim očima te im se zahvaljujemo na njihovoj hrabrosti. Jedna od tih žena herojina je i gospođa Bakira Hasečić koja se i dan danas bori za svoje ljudsko i svetsko pravo postojanja. Nakon bezbroj noći prepunih udaraca, torture i najmračnijih momenata, Bakira Hasečić idalje ne posustaje u odbrani svoje zemlje te i ovaj put uz ovu promociju stoji podignute glave. Da Bakira ima Lavlje srce to je već svima poznato, ali koliko je Bakira propatila, koliko bola u sebi nosi i tuge, koliko loših sjećanja i momenata drži u grudima to vjerovatno niko od nas neće nikada saznati. Teško je pokušati i zamisliti da je jedno ljudsko biće apsolutno spremno na to da vas ponizi toliko duboko. Teško je zamisliti sebe u toj priči i biti žrtva samo na tren. Neopisive su zaista sve priče koje su žene prepričale onima koji su ih oslobađali ili koje su uspjele da prebjegnu na slobodnu teritoriju. Njihova psihička stanja danas zasigurno nisu kao u drugih žena koje nisu prošle ni blizu takom scenariju. Međutim najgore od svega je, što većina žena u BiH čak i danas nakon 20 godina od agresije, živi s ubjeđenjem da se to njima ne može desiti i da se zločini takve vrste ne mogu ponoviti. Naravno da nažalost mogu i nije nemoguće da se četnička gamad može opet osiliti i krenuti u nove pohode silovanja kao od 92. do 95. godine. Vi koji niste ništa slično doživjeli, trebate doći i napuniti salu i poslušati ove priče. Priče koje su istinite nažalost. Zato, dođite i podržite istinu, podržite borbu protiv zaborava jer u zaboravu je novo stradanje i nova bol i tuga.
-Bošnjakinja B. predstavnicima Human Rights Watcha -Helsinki i Women's Rights Projecta ispričala je svoje stradanje u Doboju: “Uživali su u tome da smisle sto ogavniji način da nas ponize… Jednoj zatočenici doveli su četrnaestogodičnjeg sina. Natjerali su ga da siluje majku. Gledale smo to svojim očima… Ako neko od vojnika fizički nije bio u stanju da izvrši silovanje, koristio bi bocu ili pištolj ili bi me pomokrio. Ne mogu reći tačno koliko su me puta silovali za tih 28 dana. Čini mi se bezbroj.” Mirjana Sainovic, Srpkinja iz Doboja, tokom agresije na BiH bila je upletena u upravu dva konclogora za silovanje nesrpskih žena. Ti logori su bili u Srednjoj školi u Doboju i u hangaru kod “Bosanke” u Usori gdje je ona dovodila srpske vojnike da odaberu žene za silovanje, kaže se u Izvjestaju Human Rights Watcha-Helsinki.
-Maloljetnica A. E. svjedočila je kako su njezine dojučerasnje školske drugarice Srpkinje upadale u bočnjacke kuće i naoružane noževima prisiljavale bošnjacke djevojčice, djevojke i mlađe žene da s njima idu na srpske položaje na brdu Žuč, gdje su ih onda Srbi silovali. U tom području svaka četnička kuća bila je pretvorena u mučilista Bošnjakinja. Prilikom oslobođenja Žuči od četnika, vojnici Armije RBiH naišli su u nekoliko srpskih kuća na gole djevojčice, a u rovovima na nekoliko izmasakriranih ženskih leševa bez glava. Vojnici komandanta Muzafera Mesica u jednoj su srpskoj kući na Žuči, odakle su četnici u strahu pobjegli, pronašli šest djevojaka koje su bile na ivici smrti. Sve su bile više puta silovane, a neke su od njih ostale trudne.
-Očevici pričaju najgroznije stvari koji su činili agresorski vojnici. “Okupili su nas u nekom dvorištu. Ispred nas su četvorica četnika silovala neku mladu djevojku. Njeni roditelju su to gledali. Kad su završili, počeli su tjerati njenog oca da to uradi. Jadni čovjek je preklinjao da ga ubiju. Uz jeziv smijeh svukli su mu pantalone… Uspio se oteti. Bio je mrtav nakon nekoliko koraka.”
DA SE NIKADA NE ZABORAVI I NE PONOVI!!!
ZLOSTAVLJANJE ŽENA TOKOM AGRESIJE NA RBiH
ZLOSTAVLJANJE ŽENA TOKOM AGRESIJE NA RBiH(preuzeto od: camo.ch)
AntiDayton 2015.
