Dana 08.11.2013. pokret AntiDayton je posjetio Prijedor odnosno masovnu grobnicu Tomašica. Tomašica je inače jedno od najbolnijih i najbitnijih mjesta u Bosni i Hercegovini, a to je mjesto ožiljka i dokaza počinjenih zločina nad bošnjačkim i hrvatskim nevinim stanovništvom okruga Prijedor.
Odlazak u Tomašicu nema opisa, bez bola je, bez tuge i gnjeva.
Pri samom dolasku na lokalitet, možete osjetiti miris smrti, miris zločina, miris zlostavljanih nevinih ljudi. Pri samom dolasku putem koji vodi od Prijedora do Tomašice i same grobnice, čovjekov organizam sam dobije potrebu da se stavi u poziciju onih koji su vođeni živi na mjesto zločina, gdje su likvidirani, a nakon toga kao takvi prikrivani i prekrivani sa nekoliko metara slojeva zemlje kako bi trag ISTINE ostao zapečaćen ispod zemlje i kako nikada nebi izašao na vidjelo.
U Tomašicu možete samo doći, šutjeti, gledati, osjećati, razvijati film u sebi i slušati kako vam srce ubrzava otkucaje, kako vam se koža ježi, kako u vama podrhtava svaki vaš atom i kako postajete na tren “jedna od žrtava” sa lica mjesta.
U Tomašicu možete samo doći odati počast ubijenim nedužnim civilima, ostati bez riječi, zapamtiti sve i otići s posebnim odnosom prema životu i smrti.
U Tomašicu možete doći i slušati te tupe zvukove, zvukove bagera i kamiona koji su neumorno radili na tome da se ovaj stravičan zločin prikrije.
U Tomašicu možete doći i gledati satima u onu veliku količinu prvo s ciljem dovučene zemlje i slojeva a onda iskopane, i opet otići s jednim pitanjem: ŠTA JE NEDUŽAN OBIČNI ČOVJEK naoružanom kriminalcu i hladnokrvnom zlotvoru DUŽAN bio? Zar postoji dug koji može opravdati ovakva djela, odnosno nedjela?
Tomašica, nažalost ima još da ponudi istine i još veliki dio terena koji će morati da se pregleda detaljno u narednom periodu kako bi se otkrila sva istina, a ne samo jedan njen dio.
Dok smo bili tamo, tragalo se za jednom grupicom DJEVOJČICA i nadali si se da će ih pronaći u neposrednoj blizini kako bi našle svoj smiraj.
BOL… JEZA… TUGA… ŽALOST… STRAHOTA… POŠTOVANJE…
SVE SE TO OSJETI I VIDI ONOG TRENA KADA POGLEDATE POČINJENI ZLOČIN IZBLIZA!!!
Smijemo li biti ravnodušni? Boje li se naše javne ličnosti svoje popularnosti zbog čega ne smiju javno pričati o ovakvim stvarima koji su dio njih samih? Smatra li jedan dio građana zaista da je dovoljno samo pogledati ovakve slike, bez opširnijeg razmišljanja? Misli li taj isti dio građana da je dovoljno samo preslušati vijesti i dnevnike i okrenuti nakon toga kanal koji nema ovakve prizore kakve dnevnici i vijesti mogu da ponude, jer su realni i istiniti? Zar tako jednostavno možemo da prihvatamo zločine koji su se desili u prošlosti, a da ih samo registrujemo, ali na njih niti reagujemo niti o njima pričamo?
Bosna i Hercegovina je puna masovnih grobnica i sve one imaju svoje određeno vrijeme, kada će progovoriti o svim patnjama onih koji tu masovnu grobnicu sačinjavaju.
Neka im je vječni rahmet i lahka zemlja bosanska!!!
DA SE NIKADA VIŠE NE PONOVI, ALI I NE ZABORAVI!!!
Na dan ove akcije, bosanska kraljevska zastava je skinuta sa Bobovca tačno prije 550 godina. Tada je nedavno obilježena i godišnjica smrti pretposljednje bosanske kraljice Katarine, a bližio se i Dan državnosti Republike Bosne i Hercegovine. Tim povodom je rekonstruirana autentična zastava Kraljevine Bosne, a po pečatu kralja Tvrtka I Kotromanića na kojoj je ista i prikazana na koplju. Ovaj album prikazuje napore u izradi i postavljanju spomenute zastave kako bi obilježili ovu godišnjicu i vratili dostojanstvo našim djedovima i našoj zemlji vraćanjem naše zastave u bosansku prijestolnicu gdje se uvijek čuvala bosanska kruna. Članovi grupe Kraljevina Bosna (Amir Knežević, Sabina Trnka, Mehmed Kurbegović i Alen Mahović) i članovi AntiDayton pokreta (Nihad Aličković i Alen Mahović) bili su realizatori ove historijske akcije.
Prvi pokušaj postavljanja zastave bio je prije mjesec dana kada je zastava ostala na namijenjenom mjestu jako kratko. (fotografije po danu)
Danas otprilike mjesec dana kasnije novi pokušaj postavljanja zastave Kraljevine Bosne urodio je plodom.
Zbog teških terenskih uslova postavljanje zastave nije bilo nimalo lagan posao. Upravo zbog teških uslova postavljanje sajle i priprema pred podizanje zastave uzelo je dosta vremena, te su pred sam pad mraka načinjene fotografije u mraku sa zastavom u zraku.
Korišteno je oko 100 metara sajle presvučene prozirnom gumom koja je zastavu izdigla iznad zemlje na oko 12 metara.
Sam prizor vihorenja ove zastave, bez uočavanja sajle i bez jarbola, dao je ovom činu i ovom mjestu poseban efekat i posebnu pažnju.
Živjela nam naša lijepa BiH!
