NAŠIM BRANIOCIMA SE MONTIRAJU PROCESI
Da se u BiH procesi montiraju samo pripadnicima ARBiH dokazuje još jedan slučaj koji je i više nego apsurdan ali evidentno je kolika želja postoji da se sistematski prikažu branioci kao zločinci.
Naš prijatelj i branilac države bio je juče i naš domaćin i sagovornik. Šaban Haskić iz Opštine Vitez.
Šaban Haskić rođen je 27. aprila 1972. godine. Agresija na Hrvatsku zatiče ga u Rumi u Srbiji odakle sa još jednim kolegom iz Zvornika, dezertira i povlači se u BiH računajući da će se agresija preseliti u našu zemlju. Danas živi u mjestu Donja Većeriska na Opštini Vitez, sa svojom porodicom, sa suprugom i djecom.
Šaban je tokom agresije na RBiH bio pripadnik 1. Bataljona 325. Brdske brigade ARBiH u sklopu koje je bio tačnije u Vojnoj policiji. Tokom agresije dva puta je ranjavan jednom teško i jednom malo lakše iako se to ovom rođenom sportašu nikada ne bi reklo. Obišao je mnoga ratišta na kojima je pružao pomoć svojim saborcima pa je tako boravio i na Vlašiću, u Visokom, na Turberu, Karauli i mnogim drugim mjestima pored svog rodnog mjesta i pored mjesta Kruščice gdje je bio stacioniran štab 325. bbr. ARBiH.
Prvi pokušaj montiranog procesa protiv njega bio je 2014. godine pred Sudom u Novom Travniku nakon čega je taj predmet prebačen na Sud BiH bez adekvatnih objašnjenja. Taj isti proces samo je nastavljen dalje sa mnogim izmjenama sudskih vijeća nekoliko puta te i samih tužilaca.
Trenutno, Haskić je u nastavljenom montiranom procesu pred Sudom BiH od 2015. godine, gdje Tužilaštvo za cilj ima dokazati ratni zločin iako optužnica nije definisana kao takva niti se navode optužbe za silovanja, ubistva, pljačke, ranjavanja, protjerivanja itd. već se u optužnici navodi da ga Tužilaštvo tereti samo za navodno fizičko i psihičko maltretiranje što je takođe nedokazivo.
Montirani proces protiv Haskića vodi se i protiv drugih pripadnika Vojne policije 325. bbr. ARBiH, protiv Akeljić Mineta, Bilal Senada, Dželilović Šemsudina i Patković Hazima. Svi oni terete se po istim optužbama za šta do sada nije dokazano apsolutno ništa. Haakić je dodao takoće da je čak najviše rađeno o glavi Akeljiću te da je u sačekuši u mjesecu Novembru 1992. godine teško ranjen sa šest metaka ali je ipak preživio. Za taj pokušaj ubistva u klasičnoj sačekuši još nijo nije procesuiran i osuđen.
Haskić se u svoje rodno mjesto vratio 1999. godine da živi na očevom imanju međutim godinu prije toga prolazio je maltretiranja i sabotaže zbog povratka da bi na kraju 1998. godine u maju kada je najmeravao prvi put da se vrati, kuću zatekao “dignutu u vazduh” tačnije raznesenu eksplozivom. Nakon povratka ipak 1999. godine počeo je raditi u Policiji ali je 2001 godine suspendovan pod nerazjašnjenim okolnostima te nikada nije dobio konkretne odgovore.
Pred Sudom BiH tužioci su izvodili mnoge svjedoke a mnogi su i odustajali, međutim nije teško uvidjeti montažu kada protiv vas svjedoči neko putem video linka iz druge države. Radi se o Goranu Stukaru koji trenutno živi u Australiji o kojem se govori da iza sebe u periodu agresije ima jedno ubistvo Bošnjaka u mjestu Gaćice kojeg je ovaj svjedok zapalio nakon ubistva kako navode izvori.
Danas povratničko selo u kojem živi Šaban Husić sa svojom porodicim broji oko 350 domaćinstava od kojih su najmanje 70 kuća Haskić te tako i Šabanova rodbina. Tih 70-tak kuća ima 23 ratna vojna invalida i čuva sjećanje na pet šehida Haskić koji su položili svoj život za odbranu Republike Bosne i Hercegovine.
Juče Šaban je bio domaćin AntiDaytonu u Kruščicama gdje su oformili spomen sobu kojom svjedoče o odbrani ovog mjesta. Spomen soba sadrži veliki broj autentičnih ličnih predmeta pripadnika 325. bbr, te i posvetu i poster šehidima 17. Viteške Krajiše brigade koji su svoj živit položili braneći to područje.
Među navedenim stvarima i eksponatima nalazi se na zidu i sat, koji svjedoči o tačnosti početka napada na mjesto Kruščice od strane ekstremnih jedinica tzv. HVO-a 16. aprila 1993. godine. Napad je započeo ranim jutrom tačno u 5:18 kada je od prvih granata i detonacija prestao raditi sat u jednoj od porodičnih kuća upravo u tim trenucima.
Na ulazu u spomen sobu nalazi se i pjesma koju je napisoa Hurem Haris, sin jednog od šehida mjesta Kruščice, pripadnika 325. bbr. ARBiH.
Svim šehidima i žrtvama srpskih i hrvatskih terorista i zločinaca ovoj mjesta i cijelog područja Opštine Vitez neka je vječni rahmet. Svim braniocima navedenih mjesta neka je vječno i nezaboravno hvala.
AntiDayton Pokret
