Maj, 2014.

MAGLAJ

16. maj, 2014.

Dana 16. maja smo se uputili ka Maglaju ranim jutrom kako bi prošli kroz tunel kraj Vranduka koji je bio pod nadzorom policije. Uz pomoc trikova prošli smo dalje i krenuli prema Maglaju. Putem do Maglaja tek smo se uvjerili u snimke sa televizija koje su tih dana prenosile strahotu i katastrofu koja je zadesila BiH.

U Maglaju smo zatekli haos i neogranizaciju.
Upetljali smo se brzo u podjelu hrane te istovar. U svemu su predvodili i jedino bili organizovani SECTOR Security dok su mještani bili u nevjerici ali i prepušteni sami sebi.

Taj dan smo se jako razočarali u pojedince i uvidjeli da je duh koji smo imali tokom agresije zaista izumro. Pomoć najbližem je nestala izgleda onog dana kada je potpisan Dayton što se moglo osjetiti u najtežim danima za Maglaj nakon Agresije.

Nakon nekoliko krugova sa kamionima kako civilnim tako i vojnim, te podjele hrane sa istih, nekako smo se uspjeli vratiti kući u Sarajevo i nastaviti ponovo sa skupljanjem pomoci za ugrožene građane.

Sutradan smo već očekivali otvoren put kroz Maglaj prema manjim mjestima oko Maglaja te smo nastavili da prikupljamo pomoć koju smo namjeravali odvući.

U svemu tome jako pun su pomogli i najviše, članovi AntiDayton pokreta kojima se nikada niko neće moći dovoljno zahvaliti. novčanim sredstvima se kupovalo ono najbitnije i najpotrebnije te odvozilo u razne krajeve BiH. Hvala svima onima koji su pruzili povjerenje i slali pomoć za naše građane.

Hvala vam svima.

MAGLAJ

18. maj, 2014.

Dana 18. maja 2014. godine u pomoć građanima Maglaja krenulo je sedam auta punih pomoći, kako u hrani tako i u higijenskim potrepštinama, sredstvima za čišćenje i garderobi.

OVAJ DAN CEMO POSEBNO PAMTITI SVI JER SMO NA KRAJU OVOG DANA SAZNALI LIJEPU VIJEST A TO JE DA JE KREPAO DOBRICA ĆOSIĆ.

Nakon sto smo se u jutarnjim satima okupili ispred nažalost zatvorenog Zemaljskog muzeja, ekipa je krenula prema Maglaju kako bi obišla naseljena mjesta oko Maglaja te stigla sve do općine Doboj Jug gdje smo takođe obišli naseljene kuće povratnika.

Put Maglaj – Doboj je još uvijek bio zatvoren, te smo na ovaj put krenuli jako lošim i ugroženim starim putem. Zadržavali smo se na svim ugroženim mjestim,a te ostavljali ponešto hrane i drugih potrepština.

Probijali smo se sa sedam auta kroz blato i vodu, kroz mjesta u kojima nikad niko gotovo od nas nije bio niti znao da kuće tamo postoje. Ali, ipak smo se probijali, te uspjeli da svaki artikal koji je bio u ovih sedam auta dođe u ruke koje to zaslužuju i kojima je pomoć bila potrebna.

Dan je protekao burno jer smo cijeli dan bili u ispomoći, te se naš konvoj pomoći vratio u kasne sate u Sarajevo.

Kao i svaki put, zahvalnost iskazujemo svima onima koji su novčano iz dijaspore i BiH pomagali naše akcije da se dođe do ugroženih mjesta u BiH. Zahvalnost ide i svima onima koji su se uključili i odvojili svoje vrijeme da pomognu svojim sugrađanima.

ŽELJEZNO POLJE

20. maj, 2014.

Dana 20. maja smo sa dva auta krenuli u pravcu Maglaja i uputili se prema ugrozenom Željeznom polju do kojeg je bilo nemoguće doći. Željezno polje je vrh koji ima 16 sela te je veliki broj sela bio i između sebe odsječen.

Nakon odvajanja sa magistrale Zenica – Maglaj, skrenuli smo kroz mahalski put te uzbrdo i kroz kuće nastavili da se penjemo kilometrima daleko i visoko uz brdo Željeznog polja. Došli smo do dijela gdje auta više nisu mogla, te smo se ukrcali na prvi traktor tacnije motokultivator koji je naišao, i otišli da odvučemo hranu i higijenska sredstva u prvo selo koje se organizovalo.

Selo je samo uspjelo napraviti i pripremiti koliko-toliko, alternativni put kroz šumu jer su svi putevi bili odsječeni odronima.

U selu smo zatekli mještane koji su se i vise nego dobro organizovali, međutim sva pomoć koja im je dolazila i koja je bila slata njima, NIJE DOLAZILA njima na ruke jer bi bila već na cesti preuzeta i to je razlog bio zbog čega smo htjeli doći u selo. Alternativni put do sela je otvoren i probijen malo nešto prije našeg dolaska, te smo bili među prvima koji su došli u selo i donijeli nekakvu pomoć.

U selu smo primljeni na naš bosanski domaćinski način te smo nakon predaje pomoći u magacine, obišli i predio sela Batići u kojem smo bili, i vidjeli gotovo sve odrone koji su odsjekli ta sela.

Lijepa stvar tog sela je da je u toku noći u evakuaciji usred šume na svijet došlo jedno, pa drugo zdravo dijete. Sretna majka je rodila dvojke u šumi a nakon toga su prebačeni u selo.

Nakon što smo počašćeni domaćim sirom i hljebom, vraćeni smo na pola puta gdje smo ostavili vozila i nastavili sretni kući nakon dobro urađenog posla.

Željezno polje je inače poznato po tome da se gotovo sva sela bave sadnjom i prodajom malina te se nadamo da će moći i nastaviti sa tim i nakon ove katastrofe.

Moramo da napomenemo da su u toku odrona na Željeznom polju, dva sela potpuno nestala.

Zahvaljujemo se svima koji su slali novac za pomoć i onima koji su bili na terenu tokom podjele.

ŽIVINICE

21. maj, 2014.

Dana 21. maja 2014. uputili smo se sa dva auta do Živinica, koje su pretrpjele poplave. Tamo nas je dočekao naš od početka vjerni član i neizostavni dio tima Mersudin Imamović. Jedno auto se uputilo sa zalihama hrane i garderobe do najugroženijih kuća, dok su članovi AntiDayton pokreta Mido Hajdarevic i Nihad Aličković produžili dalje u Orašje.

U Orašju smo zatekli malo panično stanje jer je bilo pitanje izlijevanja Save u sam grad. Prilaz Orašju je već bio otežan i naš povratak je bio upitan u Sarajevo za tu noc, ali uspjeli smo obici povratničke kuce u Orašju, a nakon toga obići osnovnu školu u Orašju, te im predati svu pomoć koju smo ponijeli sa sobom u prepunom autu. I ovaj put je pomoć bila u okviru hrane, higijenskih sredstava i sredstava za čišćenje.

Insistirali smo da se mlijeko i sokovi isključivo daju djeci, te smo tako i radili i prenijeli ostalima.

Nakon zahvalnosti škole i upravitelja iste, krenuli smo u kasnim satima nazad u Sarajevo, te se iskreno jedva probili nazad na samom izlazu iz Orašja jer je voda vec podobro bila nadošla. Na svu sreću Sava je ostala u svom koritu i nije ugrozila sam grad.

U Orašju smo naišli na njemačke novinare sa kojima smo razmijenili podatke za kontakt i nakon kafe od 15 minuta za odmor, krenuli smo kući.

Hvala svima onima koji su bezuslovno pomagali svoje sugrađane, te poslali novčanu pomoć koja je iskorištena za kupovinu hrane i higijenskih sredstava.

BRČKO

22. maj, 2014.

Dana 22. maja 2014. godine otišli smo u Brčko. U Brčkom su bile poplave već i prije 15. maja, međutim u Brčkom su u privatnim smještajima bili su smješteni svi prebjegli građani u Brkama i Palanci, a koji su došli iz Gunje koja se nalazi na samoj granici.

Obišli smo povratnike u Brčkom, a onda i kuće u kojima su prebjegli građani iz Gunje smješteni, te svu pomoć podijelili ravnomjerno na ruke lično ugroženima po broju članova porodice i djece.

Kombi je bio zaista pun robe koju smo prethodno jutro kupili od novca koji je pristizao iz više zemalja svijeta od naših članova kojima se ovim putem zahvaljujemo. Podijelili smo veliku količinu hrane i sredstava za čišćenje, te higijenske artikle.

Građani BiH koji žive van naše države po ko zna koji put su pokazali svoju solidarnost sa svojim zemljacima u zemlji i pomogli im na sve moguće načine.
Tu poveznicu dijaspore i BiH ne smije niko prekinuti već treba raditi na njoj da se ojača što više…

Hvala na pomoći Selimu i Zijadu i njihovim prijateljicama iz Brčkog koji su bili naši vodiči i čija nam je pomoć jako puno značila u pronalaženju ljudi kojima je pomoć bila potrebna.

TUZLA

25. maj, 2014.

Dana 25. maja nakon odavanja počasti žrtvama agresije na RBiH na Tuzlanskoj kapiji, otišli smo u mjesto Šerići kraj Tuzle gdje smo obećali doći i donijeti pomoć porodici čija je kuća tu najviše stradala. Voda im je bila iznad metar i po u samoj kući, te su pretrpjeli ogromnu štetu, kako u hrani tako i u namjestaju i tehnickim stvarima u kuci. Na slikama se može vidjeti dokle je dosezao nivo vode na zidovima kuće.

Obradovali smo porodicu Dževada Avdihodžića, čija je kuća bila najniža u nivou spram ostalih kuća u tom mjestu. Obradovali smo i hranom i higijenskim sredstvima, te slatkisima i mlijekom za djecu.

Hvala svima koji su bili na ovom putu i hvala našim članovima iz dijaspore koji su omogućili ovu i sve prethodne i naknadne pomoći!

TUZLA

25. maj, 2014.

Dana 25. maja 2014. godine uspjeli smo pored silnih obaveza oko pomoći ugroženim stanovnicima BiH u poplavama da posjetimo i mjesto stradanja mladosti Tuzle. Kao i uvijek, ostavili smo buket ljiljana na mjestu gdje je ubijana mladost Tuzle i ostavili zastavu sa ljiljanima kao podsjetnik na mjesto gdje je omladina ubijana u periodu agresije nad Republikom BiH.

DA SE NIKADA NE ZABORAVI 25. MAJ 1995!

Masakr na Kapiji poznat i kao Zločin nad tuzlanskom mladošću je jedan od najtežih zločina počinjenih nad civilima Tuzle 25. maja 1995. godine. Srpske snage su tog dana u 20 sati i 55 minuta sa Ozrena ispalile granatu na tuzlanski korzo, sastajalište mladih poznato kao Kapija. Granata je ubila 71 građanina Tuzle, a preko 150 ranila. Prosjek starosti poginulih građana Tuzle je bio oko 24 godine starosti.

Admir Alispahić Azur Vantić Jasenko Rosić Sandro Kalesić
Adnan Beganović Damir Bojkić Jasminka Sarajlić Sanja Ćajić
Adnan Hujdurović Damir Kurbašić Jelena Stojčić Selma Čaušević
Adnan Saimović Edhem Sarajlić Lejla Atiković Selma Nuhanović
Adrijana Milić Edin Hodžić Lejla Bucuk Senada Hasanović
Ago Hadžić Edin Mehmedović Muri Fatušić Senahid Salamović
Alem Hidanović Edina Ahmetašević Mustafa Vuković Sulejman Mehanović
Alma Brguljak Edisa Memić Nedim Rekić Suzana Abuismail
Almasa Ćerimović Elvir Murselović Nenad Marković Suzana Dušić
Almir Jahić Elvis Alagić Nešet Mujanović Šaban Mustačević
Amir Čekić Fahrudin Ramić Nihad Šišić Šemsa Hasičić
Amir Đapo Franc Kantor Pera Marinović Vanja Kurbegović
Amir Duzel Hamdija Hakić Petar Stjepanović Vesna Kurtalić
Amira Mehinović Hasa Hrustanović Rajif Rahmani Zada Dedić
Armin Šišić Ilinka Tadić Razija Dedović
Asmir Bakalović Ilvana Bošnjaković Rusmir Ponjavić
Asim Slijepčević Indira Borić Samir Cirak
Azur Mujabašić Indira Okanović Samir Mujić

NEMILA

28. maj, 2014.

Dana 28. maja 2014. godine uputili smo se u najugroženija mjesta iza Nemile. Putem smo nailazili na mnoge prepreke tako da smo na pola puta do ugroženih mjesta koja su bila odsječena apsolutno, morali presjesti na motokultivator koji je došao po veterinara Jasmina sa kojima smo povukli svu pomoć i uputili se kroz Kolice prema Žičarama.

Žičare su bile odronima odječene na nekoliko mjesta, te su bageri morali praviti alternativni put kojim su mogli proći samo moderniji džipovi, traktori, bageri i eventualno motokultivatori.

Iskrcali smo se na sam kraj dokle se moglo doći i u lokalnoj džamiji ostavili pomoć koju smo ponijeli.

Mjesto Žičare je bilo isuvise oštećeno, kako put, tako i samo korito rijeke te i alternativni put koji se svaki dan morao popravljati.

Slike govore jednostavno sve.

Zahvaljujemo se i mještanima koji su nas ugostili na kafu, da se okrijepimo i odmorimo kako bi put nazad prema Nemiloj mogli nastaviti pješke. Na pola puta, pokupio nas je džip firme ALMY iz Zenice koja je nesebično pomagala ugroženim mjestima oko Zenice i šire. Zahvaljujemo se gigantu ALMY na pruženoj pomoći ugroženim građanima BiH.

Hvala svima koji su omogucili podjelu ove pomoći, hvala nasim članovima koji su nesebično pomagali nama, da bi mi pomogli drugima.

IZVJESTAJ OD TOG DANA:

28.05.2014.
Jutros smo se uputili prema Nemiloj i otišli u sela Kolici, Jastrebac, Žičara i Šerići…
Havarija.
Do Kolica ce moze doci s autom, a onda 3 km pješke.
Do Žičara i Šerića i Jastrebca se može doći teretnjakom nekim džipom i traktorom ili kombijem.
Mi smo došli autom do Kolica, a onda stopirali motokultivator, natovarili na njega sve, i sa veterinarom i mještaninom otišli do ovih sela…
U džamiji u Žičari smo ostavili robu jer su tu dijelili robu onima koji su izgubili sve…
Upoznali smo mještane i dedu imama iz Žičare koji su nam napravili kafu.
Ovo mjesto i sela u njemu tj oko Nemile trebaju ogromnu pomoć.
Hvala vam svima koji ste donirali i učestvovali u ovome…
Ovaj dio je zaista tuga živa i da se krv sledi jer se zemlja još pomjera. Škola je otisla sa mjesta 20 metara dalje, džamija se nakrivila malo.
Slike ne mogu dočarati pravu sliku.
Usput smo zvali direktno u jutarnji program TVSA i razgovarali sa voditeljicom, te dali kratak izvještaj gdje šta i kako…
Ima i ljudi u televizijama koje zaista poštuju i cijene i vole AntiDayton, a i dijele misljenje s njim.
Hvala im.

BIHAĆ

30. i 31. maj, 2014.

Dana 30. maja smo se uputili u Krajinu, tačnije u Bihać. Na putu za Bihać posjetili smo Ključ i gradinu koja je prelijepo renovirana, te se nadamo da će se i ostale gradine u BiH ovako očuvati i urediti kao ova.

Nakon što smo najavili i medijski i putem grupe, da ćemo nekoliko dana provesti u Bihaću, razlog odlaska je bio dogovor sa Humanitarnom organizacijom GENERACIJA-X iz Danske koja nam je na povjerenje poslala kamion sa 14 tona pomoći da podijelimo građanima u Krajini.

31. Maja 2014. stigao je kamion iz Danske za robom, te smo u expresnom vremenu uspjeli naći skladiste za istovar ogromne količine pomoći, nakon što su nas neki od dogovorenih “skladištara” izradili.

Istovarili smo pomoć i napunili prostor do pucanja.

Istu noć, Nihad Aličković je lično otišao za Zagreb, gdje je na aerodromu pokupio ispomoć dva ćlana Generacije X za podjelu humanitarne pomoći.

Od sutra je vec mogla početi podjela pomoći ugroženim područjima u Krajini.

Hvala dijaspori u Danskoj, hvala Generaciji X i hvala Denisu Delaliću koji nam je za ovaj period ustupio kompletnu kuću na koristenje tih 7-8 dana. Hvala svim AntiDayton članovima koji su pomogli da se i određeni dio troška pokrije u ovim danima.

SARAJEVO

31. maj, 2014.

Za ovu godinu, članovi AntiDayton pokreta su pripremili oko 2000 bijelih traka.

U 12:00 kako je bilo i najavljeno, članovi su počeli vezivati građanima Sarajeva bijele trake u znak sjećanja na prijedorske žrtve.

AntiDayton pokret neda prostora negiranju genocida i agresije, te će i naredne godine obilježiti ovaj datum sa brojem bijelih traka identično trenutnom broju žrtava Prijedora, tačnije 3176.

Zahvaljujemo se članovima na njihovoj predanosti i svijesti.

Na vrh