Dana 07. juna ove godine smo prisustvovali i promociji filma “Dobrinja opsada u opsadi” našeg neumornog Avde Huseinovića.
AntiDayton je ove godine položio i cvijeće na brdu Žuč, na mjestu gdje je napravljena hair česma i posvećena braniocima općine Novi Grad u Sarajevu.
U društvu AntiDayton-a ovaj put je bilo i Udruženje logoraša Novi Grad-Sarajevo.
Dan 8. juni, kada je izvojevana pobjeda na Žuči, obilježen je sjećanjem na hrabre sinove koji su svoje živote dali u odbrani nezavisne, samostalne i suverene Republike Bosne i Hercegovine.
Neka je vječni rahmet i slava svim braniocima opštine Novi Grad, Sarajevo.
DA SE NIKADA NE ZABORAVI!!!
Nakon objave da je u Švicarskoj uhapšen heroj i komandant 28. divizije ARBiH Naser Orić, htjeli smo na sve načine dati podršku i poslati poruku, da Naser Orić nije sam.
Nakon dogovorenog termina za protestvno okupljanje 12. juna 2015 u 14:00 ispred Patlamenta, kontaktirali smo koordinaciju boračkih udruženja da na plakate podrške dodamo i utvršeno vrijeme, datum i mjesto dogovorenog protestnog okupljanja.
Izlijepili smo cijeli centar grada Sarajeva te pružili minimalan vid podrške Naseru Oriću a sutradan je AntiDayton bio i na skupu ispred Parlamenta.
SLOBODA ZA NASERA ORIĆA!!!
Obilježavanje masakra u mjestu Sokolina.
Na objavljenu akciju koju sam je naš Nihad Aličković noć prije postavio na facebook grupu AntiDayton pokreta, a koju su mu proslijedili momci Adi Rahić i Haris Ćosić, AntiDayton je reagovao ovako.
Akcija je bila s ciljem prikupljanja školskog pribora, lektira i drugih školskih osnova, za “JU Prva osnovna škola Srebrenica” i njene učenike. Pošto je akcija trajala samo jedan dan, u kratkom roku kupili smo sveske za pisanje i matematiku, šiljala, gumice i olovke. Novac je donirala naša članica Pokreta koja je trenutno u posjeti Sarajevu, a koja želi ostati anonimna.
Stigli smo u zakazano vrijeme u 21:00 sat na zakazano mjesto, gdje se u par minuta skupilo 10-tak mlađih osoba koje su takođe donijele po kesu nečega a svačega. Od pribora do lektira i drugih knjiga skupljanje je izvršeno izuzetno brzo.
Tako smo i ovaj put, bar na simboličan način, učestvovali u stvaranju i kreiranju osmijeha i radosti djece, malih osnovaca iz Srebrenice.
Hvala momcima za akciju, hvala članici Pokreta.
Prije nekih mjesec dana u gradu sjedeci na kafi, ugledao sam momka, koji obilazi kafiće i na osnovu male sitne smotane ceduljice u ruci, traži pomoć za svoju porodicu i sebe. Ceduljicu je ispisala majka momka koji ima 17 godina, čiji me pogled jednostavno skamenio i nije mogao ostaviti ravnodušnim. Pozvao sam ga za sto za kojim sam sjedio sam. Pojeli smo kolač skupa i ispričali se, međutim nisam mogao izgovoriti ništa što bi na njegovom licu prouzrokovalo neki drugi gest, osim onog praznog, umornog, potištenog i posramljenog ali i od života teškog i umornog. Ispičali smo se, te sam uzeo od njega broj majke, dao mu 10 KM i poželio sretno bez ikakvih obećanja.
Nedavno, pričajući s jednim kolegom koji je prijatelj našeg pokreta, koji se takođe bavi socijanim i ratnim pitanjima, obećao mi je sam od sebe ponuđen da će nam dati nesto hrane i garderobe, pa da to nekome uručimo, kome smatramo da treba. Iz poštovanja prema njemu neću navoditi o kome se radi i kojem udruženju, jer je tako želio. Jednostavno kako kaže zelio je da putem nas pomogne i pomognemo nekome jer vjeruje u nas rad i poštuje ga.
Prije tri dana Irena (članica pokreta) me podsjetila na ovog momka o kojem sam joj pričao taj dan kad sam ga i upoznao, a kojeg je i ona srela taj dan i doživjela isti dojam kao i ja.
Danas, kada mi se naš prijatelj javio odlučili smo otići kod Dine i njegove majke Jasmine na Kovačićima u Sarajevu, te im uručiti pomoć koja nam je proslijeđena.
Porodicu čine majka i otac koji je devet puta ranjavan tokom agresije i koji je bio maloljetni borac Armije RBiH. Nijedno od njih dvoje ne radi, niti je on uspio ostvariti zaslužena primanja od ranjavanja, pa se tako bore kroz život. Imaju dvije kćeri i dva sina. Kćeri od 13 i 15 godina, te sinove od 12 i 17 godina, hvala Bogu zdrave.
Najavio sam dolazak, otišli smo, upoznali ih i predali im prehrambenu pomoć, te nesto higijenskih sredstava. Tjesteninu, bračno, sol, rižu ulje, sir, konzerviranu hranu itd te i deterdžent, sapune, kaladonte i prašak za veš itd. Procjena oko 120-140 KM robe.
Kakvu dušu imaju, oni koji nemaju raskoš u životu, te koliki osjećaj i za tuđi život imaju oni koji i sami jedva preživljavaju, pokazuje i ova porodica koja je udomila malo mače od nekih mjesec i pol dana koje smo zatekli kako istražuje sobu. Navodim ovo, jer i to mače treba hraniti, paziti i voditi brigu o njemu.
Ovim putem zahvaljujem se anonimnom donatoru koji je bio danas samnom, te se zahvaljujem na njegovom angažmanu i povjerenju.
Neka smo svi živi zdravi i dobri jedni prema drugima i svima će tada biti lakše. Sve dok postoji ljudskost u nama, solidarnost i međusobna briga, imamo šansu da se isto tako soliadarno izborimo za prava svih nas koja nas sljeduju, a posebno ugroženu populaciju – naše branioce RBiH.
Nihad Aličković – Sarajevo, 18.06.2015.
Večeras je član pokreta AntiDayton iz Banovića, Adnan Kudumović, svoj grad izlijepio plakatima podrške Naseru Oriću. Momak je odvojio novac od sebe koliko je mogao i polijepio po užem centru plakate da prolaznici mogu vidjeti.
Plakate lijepiti striktno na vidna mjesta, izuzev na izlozima radnji i slično gdje je izvjesno da će biti uklonjeni…
Bravo Ado.
Ovo je minimalna podrška, ali jako potrebna.
Adnan Kudumović
19.06.2015. – Banovići
Dana 20. juna 2015. godine prisustvovali smo još jednoj tribini o Sutorini, na kojoj je govorio i prof. Galib Šljivo, autor knjige “Izlaz Bosne i Hercegovine na Jadran”.
Dana 26. juna, 2015.godine, posjetili smo i pružili pomoć porodici maljoljetnog borca Armije RBiH po drugi put.
Nekoliko dana prije same posjete, javila nam se naša članica AntiDayton pokreta,Azra Šanjta-Litrić, sa ponudom za pomoć porodici maloljetnog borca ARBiH kod kojeg smo bili nedavno. Objasnila mi je da kod sebe ima zaduženi donaciju od strane svojih prijatelja iz dijaspore koju treba da utrosi na neku porodicu u BiH kojoj je pomoć potrebna.
Nakon izvještaja koji je Nihad Aličković objavio prošli put kada smo bili kod ove porodice, ona je odlučila da tu određenu donaciju preko nas i sa nama, uputi na njih. Dan prije ove posjete, ona je otišla, utrošila novac (Nihadova procjena je par stotina KM) te smo se našli i odnijeli pomoć ovoj porodici. U paketima su se nalazile sve potrebne prehrambene potrepštine za jednu porodicu, tačnije dva puna velika paketa hrane, te paket mlijeka i vreća brašna. Drago nam je što smo otišli porodici skupa, te što smo upoznali jednu jaku, hrabru i veoma snažnu a dobrodušnu mladu ženu. Sjedili smo malo kod porodice, a onda se upoznavajući sa našom članicom, isplakali svi redom, nakon saznanja o njenim privatnim tragedijama i bolesti njene male bebe.
Ovo je samo još jedan od dokaza, da ne trebamo cijeniti ljude po izgledu, po predrasudama, na prvu, da ne trebamo i ne smijemo nikada na slijepo garantovati, jer niko nikome ne zna, kako ko živi i šta ko proživljava u svoja četiri zida, bez obzira što je osmijeh uvijek na licu, što dobro izgleda ili je lijepo obučen. Poštujmo jedni druge, jačajmo naš ljudski odnos među sobom i na taj način ćemo pojačati i naš duhovni mir i patriotsku svijest i solidarnost. Budimo dobri jedni prema drugima, oslonimo se s poštovanjem jedni na druge.
Hvala nepoznatim donatorima iz dijaspore, ihvala našoj članici na povjerenju prema nama i na podršci. Neka nas Bog čuva i zaštiti od međusobne srdžbe, sujete i zavisti.
Azra Šanjta-Litrić, Hvala ti!
AntiDayton pokret
Nihad Aličković
