Admira Ismić i Boško Bato Brkić rođeni su 1968. godine. Beskrajno su se voljeli, spremali vjenčanje, ali nisu bili spremni na zlo, na ludilo, na agresiju pomračenog uma.
Nakon godinu dana života pod opsadom odlučili su pokušati napustiti Sarajevo i Republiku Bosnu i Hercegovinu, a jedini izlaz bio je preko Vrbanja mosta (današnji most Suade i Olge) dana 18. maja 1993. godine kada su krenuli u slobodu. Oko 17 sati došli su do mosta Vrbanja. Snajperski metak je pogodio Boška i on je pao. Metak je bio smrtonosan. Drugi metak je pogodio Admiru. Smrtno ranjena, uspjela je dopuzati do Boška, i zagrliti ga. Koji minut kasnije, i ona je izdahnula.
Njihova tijela su punih sedam dana ležala nasred mosta, a izvukli su ih pripadnici radnog voda tzv VRS. UNPROFOR je odbio izvlačenje tijela dok se ne proglasi primirje. Nekoliko dana kasnije Admira Ismić i Boško Brkić su prvo sahranjeni na groblju u Lukavici. Kasnije su njihova tijela prebačena u Sarajevo i sahranjena na groblju Lav. Istraga o ubistvu Admire i Boška nikada nije provedena.
