AntiDayton je 05.04.2014. godine, položio buket ljiljana za svirepo ubijene građanke Sarajeva, ubijene na ovaj datum 1992.godine. Taj dan ubijene su tu, na mostu, rahmetli Suada Dilberović i pokojna Olga Sučić.
Odali smo poštovanje nevinim žrtvama, te transparentom podsjetili na to, da se prošlost Sarajeva i RBiH NE SMIJE ZABORAVITI, a sa tim ni Suada i Olga.
– Suada Dilberović i Olga Sučić –
Peti je april 1992. Jutro. Grad Sarajevo.
Fahira Hadžiosmanović, Sarajka kod koje žive dvije sestre Dubrovčanke iz familije Dilberović, jednu od njih -Suadu, studenticu pete godine Medicinskog fakulteta, pokušava odgovoriti od odlaska na “mirne demonstracije”. Suada samo odmahne rukom, nasmiješi se i kaže: “Idem braniti svoje Sarajevo”, i izlazi iz kuće.
Pred zgradom Skupštine RBiH već se okupilo na hiljade građana, među njima je najviše mladih. Službenici u Skupštini gurkaju se po prozorima i gledaju šarenu rijeku ljudi. Dolje su zastave, transparenti “Mi smo za mir”.
Olga Sučić, 34-godišnja službenica Skupštine, zaposlena u daktilobirou, neće da demonstracije gleda tek kroz prozor. Iako je radni dan, izlazi iz kancelarije. Na stolu ostavlja tašnu i kaže kolegama da će se brzo vratiti. Utapa se u masu koja viče: “Ovo je Sarajevo, mi smo za mir!”
Jutro se polako pretvara u podne i Most Vrbanja već podrhtava pod težinom ljudi. S njegove lijeve strane, demonstranti to već znaju, nalaze se oni što hoće rat. “Nevidljivom neprijatelju” masa šalje poruke mira.
Novinari su se razmiljeli po mostu. Trče, a kamere im poskakuju na ramenima. Jedan reporter prilazi Olgi Sučić i pita je: “Zašto ste tu?” “Ja sam majka dvoje djece i branit ću ovaj grad”, odgovara Olga u kameru i kreće dalje sa demonstrantima.
Nekoliko minuta nakon toga, čuju se pucnji. Dolaze iz pravca Jevrejskog groblja. I završavaju u masi demonstranata na mostu. Vrisak, panika, bježanje…
Na pločniku leže dva tijela. Oba ženska. Suada Dilberović u samrtničkom hropcu pita: “Zar je ovo Sarajevo?”, i izdiše. Olga Sučić ne pita ništa. Na putu do bolnice i ona umire.
Neka im je vječni rahmet i slava.
Dana 15. aprila smo na ulici ispred Katedrale u Sarajevu podsjetili prolaznike da je tog datuma 1992. godine osnovana Armija Republike Bosne i Hercegovine.
Pri tome smo podijelili prolaznicima letke sa objašnjenjima i važnosti tog dana te ostavili ljiljane na jednoj od Sarajevskih ruža ispred Katedrale te posjetili i spomen obilježje ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva.
AntiDayton ima respekt i posebno poštovanje prema braniocima nase zemlje, Republike Bosne i Hercegovine i nikada se nećemo moći dovoljno zahvaliti našim herojima odbrane od agresije i genocida.
Hvala Vam!
Hvala i svima onima koji su došli na nas poziv da bar simbolično obilježimo ovaj datum.
Dana 16. aprila 2014. godine otišli smo u Ahmiće na obilježavanje godišnjice stradanja nedužnog bošnjačkog stanovništva u tom selu.
Ovo je prvi put bio da kao pokret AntiDayton odemo u ovo mjesto i odamo počast ubijenim građanima.
Zahavaljujemo se svima onima koji su omogućili ovaj odlazak i zahvaljujemo se onima koji su odvojili vrijeme da posjete ovo mjesto.
Ispred spomen obilježja ubijenih 116 gradjana Ahmica ostavili smo buket ljiljana, te i kao svoj potpis, zastavu s ljiljanima.
Iznenađeni smo jako pozitivnim prijemom od strane mještana i imama čija je kuća u samoj blizini spomen obilježja.
DA SE NIKADA NE PONOVI I NE ZABORAVI!
Dana 19. aprila 2014. godine otišli smo odati poštovanje ubijenim civilima Zenice koji su stradali u centru grada u masakru koji je počinjen 1993.godine od strane jedinica HVO.
Na mjestu stradanja kraj spomen obilježja ostavili smo buket ljiljana i zastavu sa ljiljanima.
Zahvaljujemo se svima onima koji su omogućili ovaj odlazak i obilježavanje, kao i onima koji su izdvojili vrijeme i došli da odaju poštovanje ubijenim civilima Zenice.
