Dragi moj Srbine,
Za razliku od Vas, nakon Vašeg pisma koji je bio i meni upućen, nisam dugo razmišljao da li da Vam napišem ovo pismo, jer sam bio siguran da imam pravo da Vama, dragi moj Srbine odgovorim, jer ste me jednostavno takođe prozvali. Da, slažem se Vama, da nemate pravo da mi govorite kako trebam da mislim, šta trebam da govorim i kako trebam da se ponašam, jer to vrlo dobro znam.
Kao prvo, sad se sigurno pitate zašto imam pravo da se Vama obraćam, ne kao gospodinu Srđanu Puhalu, nego baš kao Srbinu? Ako Vi Srbine, sebi uzimate za pravo da se generalno, pismom obratite svim Bošnjacima, onda molim lijepo nemojte se čuditi, da sebi također uzimam sa pravom pravo, koje ste sami sebi uzeli i da se kao prozvani Bošnjak Vama obratim kao Srbinu, a ne gospodinu Srđanu Puhalu. Jednostavna logična matematička računica, zar ne? Odmah da Vam kažem, da sam potpuno svjestan da je ovo moje obraćanje Vama, ne gospodinu Puhalu, već kao Srbinu, malo ružno, drsko, čak i bezobrazno, ali s druge strane i recipročno logično. Dragi moj Srbine, na ovom mjestu bih Vas dobronamjerno savjetovao da ubuduće kad budete pisali pisma, da prvo malo stanete, malo sjednete i prije svega malo razmislite kako ćete to svoje pismo započeti, kako ćete adresiranog oslovljavati, jer to su stvari i odrazi vlastitog odgoja, kulture i poštovanja prema onome kome se obraćate, a koje se uče od malih nogu. Pošto smo očito kulturu ponašanja, obraćanja i oslovljavanja prema sugovorniku u djetinjstvu drugačije naučili i očito imamo različit odgoj i školu, prilagoditi ću se u ovom pismu jednostavno Vašem načinu oslovljavanja, jer mislim ćete me tako lakše razumjeti i meni lično nije teško se prilagoditi na Vaš obrazovni nivo, naravno sve radi razumijevanja i dobrosusjedskih odnosa.
Kad smo već “to” oko oslovljavanja fino razriješili, rasčistili i prilagodili, pređimo na drugo, dragi moj Srbine, pošto se pozivate na ubijene srpske žrtve od strane pripadnika mog naroda, odmah da Vam u startu kažem, tj. da Vam napišem da kao pripadnik tog naroda kojeg prozivate najoštrije osuđujem zločine bilo koga i nad bilo kim i da se sve ubice ne samo da trebaju, nego jednostavno moraju izvesti pred lice pravde i kao takvi najoštrije osuditi i kazniti, bez obzira ko to bio, kako se zove i kako se moli. Dragi moj Srbine, to nije sporno i poklanjam se tim žrtvama, a tako bi trebao razmišljati svaki dobronamjeran, istinoljubiv, pravedan čovjek i ubjeđen sam da apsolutna većina tog mog naroda kome se obraćate i prozivate, zaista tako i razmišlja.
Kao treće, dragi moj Srbine, pošto ste u svom pismu Bošnjacima već “počeli”, citiram vas “Pa da počnem.”, evo pokušati ću “završiti”, pa ću ovo pismo nastaviti sa “Pa da završim.”
Pa da završim. Dragi moj Srbine, nakon čitanja Vašeg meni upućenog pisma u kojem mi, odnosno nama (množina) zamjerate i u kojem je Vama Srbine problem da se predugo nalazim/o u položaju žrtve i da to utiče na moje/naše opažanje stvarnosti u kojoj živim/živimo, a samim tim i na moje/naše ponašanje, moram Vam reći da se teško varate i da ta Vaša sociološka psihoanaliza i dijagnoza apsolutno nije tačna. Pošto ste de facto izvršili jednu totalnu pogrešnu psihoanalizu tj. ustanovili pogrešnu dijagnozu i to ne pojedinačnu, nego gle čuda čak kolektivnu dijagnozu jednog cijelog naroda, zaključujem da su Vas na Vašem studiju psihologije ili psihijatrije, totalno pogrešno učili, naravno u slučaju da ste promovirani Psiholog, odnosno Psihijater i u slučaju da niste jedan obični provokativni demagog, manipulator i politikant, koji se služi poluistinama, da bi sakrio i upakavao svoje prave namjere.
Manipulativna igra emocijama i konstrukcija loše savjesti radi prihvatanja cilja
Dragi moj Srbine, biću sad još direktniji, nakon čitanja Vaše, pogotovo nakon utvrđene pogrešne kolektivne dijagnoze i cijelog pisma, jednostavno dobivam dojam i utisak da Vi te jadne srpske žrtve zlouptrebljavate i da ih na licemjeran način pokušavate zloupotrijebiti i koristite ih kao instrument da providno manipulišite emocijama Bošnjaka, samim tim i mojim emocijama, tj. pokušavate meni/nama stvoriti lošu kolektivnu savjest, zbog koje moramo prihvatiti neke od vas zadanih ciljeva, naime da prihvatimo nešto monstrouzno što je stvoreno na genocidu. Vidite, dragi moj Srbine, sa tom instrumentalizacijom i zloupotrebom vlastitih žrtava i s tim emotivnim maniplulacijama radi sprovođenja svog cilja “prihvaćanja genocidnih rezultata” Vi opet od Bošnjaka pokušavate, ali sad na emotivnoj “loše savjesnoj” osnovi napraviti žrtvu, a paralelno joj “savjetujete” da se odreknu statusa žrtve!
Dragi moj Srbine, nakon čitanja Vašeg pisma, dobivam utisak i dojam da ta Vaša manipulativna emotivna žalopojka i providni pokušaj stvaranja kolektivne loše savjesti Bošnjacima ima jedino ovo za cilj, citiram vas “To znači da morate da prihvatite Republiku Srpsku kao nešto što postoji i da je Srbi i vole i žele.”, pa ću se na ovom mjestu poslužiti opet Vašim riječima, citiram Vas: “Ne, nikako!”. Sad se sigurno pitate zašto “Ne, nikako!”? Dragi moj Srbine, kao prvo taj vaš naum i cilj nećete ostvariti, jer vašom emotivnom manipluacijom pokušavate žrtve te sudski dokazane genocidne tvorevine, kao prvo poniziti i kao drugo priviknuti da prihvate genocidne rezultate, a genocidni rezultat je upravo tzv. republika srpska, za koju se Vi Srbine očito svim mogućim sredstvima, pa i onim najprljavijim, borite. Dragi moj Srbine, da citirati ću Vam na ovom mjestu gospodina Simona Vizentala, pa malo razmislite ako imate čiste namjere i ako me moj utisak i dojam ne vara, a to ide ovako „Navikavanje žrtve da prihvati rezultate genocida je takođe genocid!” Drugim riječima, moj Srbine, ako me moj dojam utisak o Vama ne vara, utvrđujem i zaključujem da vi pokušavate upravo izvršiti ovo, što je gospodin Vizental iskazao i na ovom mjestu opet Vas citiram “Ne, nikako!” i dodajem da Vam to i nikada neće proći.
Dragi moj Srbine, sad ću Vam još objasniti zašto Vaša tzv. “republika srpska” neće i ne može biti prihvaćena od većine onih kojih ste u svom pismu prozvali. Naime, presudom Svjetskog suda pravde, SRJ je proglašena djelomično, ali ta tvoja tzv. “republika srpska” potpuno odgovornom za genocid, što je po osnovu Bečke konvencije o pravu ugovora 1969. čini osporivom (konvencija i internacionalni ugovor koji čini i Dejtonski sporazum ništavnim), a ne tzv “trajnom tvorevinom”. Na osnovu samo te Presude koja je utvrdila i kroz hiljade dokaza dokazala genocidnost tvoje voljene i branjene tzv. “republike srpske”, ona nije čak ni ni faktor koji treba uzeti u obzir.
Dragi moj Srbine, kad smo se već ovako fino i pošteno raspisali, evo nastavljam pa ću Vas opet citirati iz Vašeg pisma upućenog nama/meni: “Ukoliko to ne učinite, ni na koji način se nećete razlikovati od Srba i Hrvata koji negiraju vaše žrtve, relativizuju vaše stradanje i pretvaraju svoje zločince u heroje i svece. Ako to ne učinite i vi ćete biti saučesnici u propadanju Bosne i Hercegovine, čemu se mnogo nadaju i zdušno navijaju.” (kraj citata)
Srbine, ove Vaše zadnje citirane riječi me već počinju malo ljutiti, ali svoje emocije vrlo dobro mogu kontrolisati i Vaše riječi racionalno analizirati. Zašto Vaše riječi izazivaju emociju ljutnje, a ne baš one emocije koje ste nama/mi htjeli probuditi, naime lošu savjest? Pa dragi moj Srbine, vi na kraju svog pisma bijesno ucijenjujete i prijetite adresiranom, apstrahirati ću Vaše prijetnje i ucjene i sada ću ih prevesti svojim riječima. Naime, ovo ste Bošnjacima zapravo htjeli reći: “Ukoliko svi Bošnjaci ne budu imali lošu savjest, ukoliko ostanu žrtve (jer po vašoj ‘stručnoj kolektivnoj psihoanalizi’, stanje žrtve utiče na opažanje realnosti, po Vama su žrtve glupe i mutavci koji ništa ne vide, ništa ne znaju, ne čuju i stoga se po Vama žrtve ponašaju nepristojno i zbog toga po Vama žrtve ne mogu biti pravednici), ukoliko Bošnjaci se ne pomire sa svojim krvnicima i ne prihvate njihove lažne i krvave ruke pomirenja biće izjednačeni s njima, ukoliko Bošnjaci ne odbace internacionalno pravo i ne prihvate genocidnu tvorevinu i ukoliko se ne pomire s time kao nečim što je trajno, onda će Bosna i Hercegovina nestati.” Da, moj dragi Srbine, to se tumači kao prijetnja i ucjena i takav se dojam dobiva iz Vašeg pisma Bošnjacima. Dragi moj Srbine, da Vas na ovom mjestu samo podsjetim, jedan vaš nekadašnji predsjednik Vaše genocidne tvorevine i današnji stalni stanovnik Den Haga je takve ucjene i prijetnje mnogo kraće izgovorio. Na ovom mjestu ću mu citirati govor pred bosanskim parlamentom 14. oktobra 1991. godine, pa se nadam da ćeš i sebe i njega prepoznati: “Ovo nije dobro što vi radite. Ovo je put na koji vi želite da izvedete Bosnu i Hercegovinu, ista ona autostrada pakla i stradanja kojom su pošle Slovenija i Hrvatska. Nemojte da mislite da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak, jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rat ovde.” (Kraj citata)
I na kraju dragi moj Srbine, ukoliko ste zaista taj promovirani psihijatar, odnosno psihijatar koji ima struku da ustanovi kolektivnu dijagnozu jednog cijeloga naroda, ukoliko niste jedna obična bijedna seoska varalica, ukoliko niste jedan sićušni mahalski brdsko planinski manipulator, ukoliko niste obični ulični kržljavi drekavac, ukoliko niste jedan obični kafanski demagog, ukoliko niste jedan najobičniji kvaziintelktualni podšatorski siledžija zdravog razuma, ukoliko niste jedan obični maskirani malehni etnošovinista, ukoliko niste jedan mizerni očajni skriveni nacionalista koji očajnički pokušava nešto spasiti i opravdati što je dokazano nastalo na brutalnoj agresiji koja je kulminirala genocidom i ukoliko niste negator genocida (jer taj termin u svojim tekstovima nigdje ne spominjete), ukoliko ste zaista istinoljubiv čovjek sa dobrim namjerama, onda ćete me vrlo dobro razumjeti zašto imam takav dojam i utisak iz riječi Vašeg pisma Bošnjacima.
Dopisivanje možemo nastaviti, ali samo kad se javno izjasnite i odgovorite na pitanje “Je li bio genocid i je li je tzv. republika srpska nastala na genocidu?”, a do tada smo se ispisali, iako bi još mnogo toga mogao napisati, pa ću se poslužiti opet Vašim riječima, citiram Vas: “Ima toga još, ali ovo je sasvim dovoljno da vam pokažem da nešto nije u redu.” (kraj citata)
Potpisat ću se svojim inicijalima, ne što se bojim, nego zato što nisam željan medijske pažnje, zato što je bitna poruka i bitan je sadržaj pisma, zato što ste se svojim pismom generalno ne birajući, obratili svim pripadnicima jednog naroda i stoga polazim od te tačke i zaključujem da Vas neće zanimati ko Vam iz tog kolektiva piše.
E. B.
