Abdulah Kovačević je bio mlad i perspektivan čovjek, magistar ekonomskih nauka, predsjednik MBO Bijeljina, sa spremljenom i prijavljenom doktorskom disertacijom. Bio je jedan od zagovornika referenduma iz Vražića kod Čelića, čovjek koji se svim svojim bićem zauzimao za svoj narod i za samostalnu i suverenu BiH.
Krajem novembra 1991. godine, Abdulah uzima neplaćenih pet dana i povlaci se iz Bijeljine u svoje Vražiće. Njegov otac je posvjedočio da su Abdulaha tada uhodili po Bijeljini i vrebali priliku da ga ubiju. Nije prošlo ni dva dana od onih pet koje je uzeo kao neplaćene, a provodio ih je po pricanju svojih roditelja na imanju blizu rijeke Šibošnice gdje je imao nasad oraha uz kojeg je provodio slobodno vrijeme, četnici (pripadnici tadašnje JNA koji su bili od 1990. u šumi na “vjezbama”) organizuju posebnu vojnu vježbu gdje tajnom akcijom kidnapuju Abdulaha kojemu se gubi svaki trag.
Desilo se to 29. novembra 1991. godine kada je Abdulah Kovačević otet od strane rezervista bivše jugoslavenske vojske, a njegovo tijelo unakaženo je pronađeno 6. januara 1992. godine na brdu Žunovo, nedaleko od njegovog rodnog mjesta. Među ljudima je najraširenija pretpostavka da je Abdulah, nakon što je kidnapovan, potom ubijen, a zatim, vjerovatno iz helikoptera bačen u šumu, u kojoj je pronađeno njegovo beživotno tijelo puno opekotina, modrica i oguljotina. Nažalost, zločinci koji su ubili ovog mladog čovjeka, nisu otkriveni.
Na dženazi u Vražićima prisustvovalo je preko deset hiljada osoba. Među prisutnim su bili i dr. Muhamed Filipović, potpredsjednik MBO BiH, Irfan Ajanović, član Glavnog odbora SDA, Abdulah Čelebić, rukovodilac Vjersko-prosvjetne službe Mešihata, koji su na dženazi govorili. Među prisutnim bilo je preko trideset imama sa područja Odbora IZ Čelić, Brčko i drugih mjesta. Svima je jasno da se radilo o političkom ubistvu, koje je smišljeno i dobro pripremljeno.
Iza Abdulaha su ostali mnogi aktuelni članci objavljeni u više listova, te zbirka pjesama “Zlatne kiše”. Za kraj i sjećanje na ovog velikog čovjeka i patriotu prenosimo i njegovu pjesmu u kojoj je predvidio svoj kraj:
UMRIJEĆU U SLAVU ALLAHA
Umrijeti majko hocu,
da ne bude Bosna RAM,
što ostalo od života,
bilo bi me živjet sram.
Umrijet majko hoću,
imana mi, dina,
Za slobodnu Bosnu
Rodila si sina.
Umrijeti majko hoću,
Prije Ramazana,
Neka babo post zaposti
Bošnjak-muslimana.
Umrijeti majko hoću,
S molitvom ezana,
Da minaret svjetlo krasi,
Cijelog Ramazana.
Umrijeti majko hoću,
u pjesničkom duhu,
umjesto zagrljaja šalji mi fatihu.
Umrijeti majko hoću,
bez bojazni, straha,
podanik ću biti samo,
u slavu Allaha.
Mr.Abdulah Kovačević
Rahmetullahi alejhi rahmeten vasiaten
