Još od ljeta 1992. lukavačko je ratište slovilo jednim od najmirnijih na području koje kontrolira 2. korpus Armije BiH. Srpski prodor preko Devetaka i Dobošnice do opkoljene Proluće i izvlačenja stanovništva iz ovoga sela na Ozrenu bio je sva lukavačka ratna prošlost.
Sa kote Vijenac (619m), srpski teroristi su faktički na dlanu imali tri općine: Banoviće, Lukavac i Zavidoviće, a sa tog mjesta su komotno gađali i Živinice i Tuzlu. Koliko je ovo strateški važna tačka govori i podatak da je ona bila opskrbljena sa dvadesetak artiljerijskih oružja različitih kalibara.
Snage Armije BiH nekoliko puta su jurišale na ovu tvrđavu. No, dan 11. maj 1994. će ostati u doživotnom pamćenju svih stanovnika lukavačke i susjednih općina, najviše onih koji su trpili najviše nepravde sa ovoga četničkog uporišta. Iznenađenje je bilo potpuno, jer je malo ko vjerovao u osvajanje ove tvrđave. Akciji oslobođenja kote “Vijenac” su prethodile desetodnevne pripreme. Niti jedna sitnica nije prepuštena slučaju. Sa sjeverne strane su jurišale jedinice 212.bosansko oslobodilačke brigade i jedna mješovita četa 117. brdske brigade dok su sa južne strane nastupale jedinice 119. muslimanske i dijelovi živiničkih osa. Najviše tereta u ovoj akciji su podnijeli vojnici 212. brigade i to njezine 2., 4. i 6. čete. Prvi vod 6.čete se prvi probio i zauzeo Kapu. Heroji ove bitke su Senahid Alibašić, komandir ovoga voda, i Šefik Hamustagić “Kuvajt”.
Akcija je, nakon dolaska jedinica u sektor napada, krenula ujutro u 05:10h. Vod Senahida Alibašića je išao pravcem lijevo od barutnog magacina Fabrike sode Lukavac i desno od Šipine. Sam Senahid je insistirao na tome pravcu, jer su četnički teroristi tu bili najtanji, a i najbrže im se moglo prići. Za svega dvadesteak minuta naši su se borci popeli na vrh.
Nakon zauzimanja Kape borbe su se vodile lijevo od ove tačke, a već u prvim popodnevnim satima je cijela akcija završena, i čitav sektor Vijenca je oslobođen. Zarobljen je impozanten ratni plijen: 2 tenka T-34, s velikim količinama zrna za njih, 4 minobacača 82 mm, 2 minobacača 120 mm, 4 topa 76 mm(zis-ovi), 2 topa 40 mm (boforsi), 4 BsT-a, PAT 20/1 mm, browning 12,7 mm, dosta protivoklopnih sredstava, pješadijskog naoružanja i municije.
