DONIJETA ODLUKA O REFERENDUMU U SR BIH

Briselskom Deklaracijom o S.F.R. Jugoslaviji od 17. decembra 1991, a na osnovu preporuka međunarodne Arbitražne komisije, kojom je predsjedavao Francuz Robert Badinter, konstatirana je disolucija SFRJ i tadašnje republike su pozvane da se do 23. decembra 1991. izjasne o nezavisnosti. Republike su dobile obećanja da će do 15. januara biti i međunarodno priznate. 

Socijalistička Republika (SR) Bosna i Hercegovina blagovremeno je podnijela prijavu i odgovorila na upitnik Arbitražne komisije, a do tog vremena bio je pripremljen i radni tekst nacrta ustava Republike BiH. Dana 15. januara 1992. objavljen je izvještaj Badinterove Arbitražne komisije, u kojem je konstituiranje Republike Bosne i Hercegovine kao suverene i nezavisne države uvjetovano još jedino referendumom njenih građana, jer su ostali uvjeti iz decembarske Deklaracije Evropske zajednice bili ispunjeni.

Na osnovu toga, Skupština SR Bosne i Hercegovine, u skladu sa njenim Ustavom i dvotrećinskom voljom njenih građana*, donijela je 26. januara 1992. godine Odluku o raspisivanju referenduma o budućem statusu Republike.

*Zbog tvrdnji srpskih (a danas i hrvatskih) nacional-šovinista unutar BiH da SR BiH nije imala pravo na referendum bez srpskog ili hrvatkog naroda, odnosno spomenutih etničkih zajednica, moramo napomenuti da je Ustav Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine definirao SR Bosnu i Hercegovinu na sljedeći način (Amandman na Ustav SR BiH br. 60 iz 1990. godine koji je usvojen i proglašen na zasjedanju Skupštine 31. jula 1990. godine):

”Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina je demokratska suverena država ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba i Hrvata i pripadnika drugih naroda i narodnosti koji u njoj žive.” 

Dakle, iz Ustava SR BiH je vidljivo kao prvo, da je SR BiH država, koja je svojevoljno dio federacije ili ne, a kao drugo, da je to suverena država što je veoma važno i nedvosmisleno. Takođe, vidljivo je da su konzumenti/nositelji suvereniteta građani, narodi i narodnosti, dakle apsolutno svi žitelji koji u njoj žive, s tim da su posebno apostrofirani: Muslimani (1993. vraćen naziv Bošnjak), Srbi i Hrvati koji isključivo u njoj žive, a ne Muslimani (1993. vraćen naziv Bošnjak), Srbi ili Hrvati koji žive izvan SR Bosne i Hercegovine (u drugim republikama npr.). Prema navedenom u Ustavu SR BiH suverenitet pripada državi (SR BiH) i njenom narodu – njenim žiteljima, odnosno svim građanima SR BiH u najširem smislu te riječi. Dakle o referendumu su se pitali svi građani SR BiH, a ne ponaosob svaka od tri najmnogobrojnije etničke zajednice u SR BiH. Ovdje nije riječ o konstitutivnosti tri naroda (iako bi to srpski ili hrvatski nacional-šovinisti i separatisti voljeli), već je riječ o volji svih građana SR BiH koja se iskazuje većinom u odlučivanju, što su prepoznali i priznali i Evropska zajednica i cijeli svijet priznavanjem rezultata referenduma SR BiH i nezavisnosti RBiH.

Na vrh
X