Nakon što su zarobljene Bošnjake četnici već dvije noći (od 14. jula 1995.) držali u školi u selu Pilica, dana 16. jula prema poznatom obrascu, četnički teroristi, pripadnici tzv VRS su ljude prozivali da izađu iz škole u Pilici i ukrcali su ih u autobuse s rukama vezanim na leđima. Zatim su ih vozili na Vojnu ekonomiju Branjevo gdje su ih postrojavali u grupe od 10 osoba, te u ranim jutarnjim satima strijeljali pripadnici 10 diverzantskog odreda terorističkih jedinica tzv. VRS koji su bili pod direktnom komandom Ratka Mladića.
Dražen Erdemović, pred Haškim sudom osuđen na 5 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti, bio je takođe pripadnik 10. diverzantskog odreda tzv VRS (prištapske jedinice Glavnog štaba tzv VRS) i takođe sudjelovao u masovnoj egzekuciji. Erdemović, koji je za vrijeme istrage i suđenja izražavao navodno žaljenje zbog zločina koje je počinio, svjedočio je za optužbu u predmetu Krstić i u svom je iskazu spomenuo i sljedeće:
“Ljudima ispred nas je naređeno da se okrenu leđima prema nama. Nakon što su nam okrenuli leđa, mi smo u njih pucali. Izdana nam je naredba da pucamo.”
Erdemović je rekao da su sve žrtve osim jedne nosile civilnu odjeću i da, uz iznimku jedne osobe koja je pokušala pobjeći, prije strijeljanja niko nije pružio nikakav otpor. U nekim su slučajevima egzekutori bili posebno okrutni. Kada bi bilo koji od vojnika prepoznao nekoga iz Srebrenice, toga bi čovjeka nemilice tukli i ponižavali prije nego što bi ga krvnički ubili. Erdemović je svoje kolege vojnike (kako navodi) morao nagovarati da za strijeljanje prestanu koristiti mitraljeze: iako su mitraljezi zarobljenicima nanosili smrtne ozljede, smrt nije nastupala odmah, pa su tako muke tih jadnih ljudi bivale produžene.
Erdemović je posvjedočio da je 16. jula 1995. oko 15.00h, nakon što su on i njegovi saučesnici završili s egzekucijom zarobljenika na Vojnoj ekonomiji Branjevo, njemu i ostalim vojnicima 10. diverzantskog odreda rečeno da grupa od 500 zarobljenih “bosanskih muslimana” iz Srebrenice pokušava pobjeći iz obližnjeg društvenog doma. Erdemović i ostali pripadnici njegove jedinice odbili su sudjelovati u daljem ubijanju. Tada im je rečeno da dođu na sastanak s potpukovnikom u kafić u Pilici. Erdemović i ostali su otišli u kafić kako se od njih tražilo, a za vrijeme dok su čekali, mogli su čuti pucnjavu i detonacije ručnih bombi. Buka je trajala otprilike 15-20 minuta, nakon čega je jedan vojnik iz Bratunca ušao u kafić i prisutne obavijestio da je “sve gotovo”.
Tog je dana na spomenutom stratištu u krvnički pobijeno između 1.000 i 1.200 ljudi.
Na fotografijama područja oko Vojne ekonomije Branjevo snimljenima iz zraka 17. jula 1995. vidi se velik broj leševa u polju pored spomenute Vojne ekonomije, kao i tragovi rovokopača koji je kupio leševe iz polja.
